Otkrivamo kako su smišljene legendarne filmske rečenice koje su posatale dio svakodnevnog govora
Filmovi jugoslavenske kinematografije utjecali su na jezik svih “naroda i narodnosti” bivše države i u njega unijeli nove izraze i fraze, potičući usput među ljudima koji su ih koristili osjećaj prepoznavanja, pripadanja istom kulturnom krugu. Možda bi se moglo čekivati da će ta kohezijska sila nestati zbog razdvajanja nekadašnjih republika u samostalne države, to više što je razdvajanje bilo krvavo i ružno, ali mladi su u Hrvatskoj ‘90-ih i te kako znali nove beogradske fore. Za to je velike zasluge ima scenarist i redatelj Srđan Dragojević, koji je prvim dugometražnijm filmom “Mi nismo anđeli” iz 1992. osvojio cijeli ratom razdvojeni Balkan.
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
