Karakaš poznat po svom vrhunskom književnom stilu i perfekcionizmu u 'Okretištu' je otišao korak dalje

Teško je u Hrvatskoj, pa i šire, naići na pisca poput Damira Karakaša, toliko posvećena pisanju. U svim svojim intervjuima Karakaš, poput kakvog književnog redovnika, govori gotovo isključivo o pisanju. I to na vrlo zanimljiv, neobičan način, tretirajući pisanje kao neku vrstu sudbinske bitke s tekstom, opisujući pritom i način na koji piše. Jednom je izjavio kako zna objesiti na zid neku rečenicu teksta na kojemu radi, da mu je stalno pred očima, pa je na taj način danima dotjerivati. Sve ovo možda ne bi bilo toliko zanimljivo da rezultat takvog pristupa pisanju nije izniman. Svaka Karakaševa knjiga svojevrsni je književni događaj. Pa tako i njegov najnoviji roman “Okretište”, o kojemu je ovdje riječ. Cilj opravdava sredstva, rekli bismo. Odnosno tu muku pisanja. Pa i kad govori o nečemu drugom osim pisanja, Karakaš je drugačiji: direktan, koncizan i iskren. Prije nekoliko je godina, tako, u jednom intervjuu, na pitanje novinara je li on ljevičar, odgovorio na sljedeći način: “Nisam ja ni ljevičar ni desničar. Ako sam na gay paradi, ako se zalažem za ljudska prava, ako ne volim rasiste, ustaštvo, to trovanje mladih ljudi, to ne radim kao ljevičar, nego kao ljudsko biće. To su civilizacijski dosezi”.