Kad Francuz izgovara da je pun stomak najveća svetinja, to će biti tek jedna u nizu sitnih agresija koje će ispreplitati ljubavni odnos između dva muškarca u psihodrami Damira Karakaša “Avijatičari”. Premijerno izvedena drama u Teatru &TD u režiji Tamare Damjanović pripada pariškom ciklusu ranijeg “Snajpera” (ZKM, r. Franka Perković, 2013.), u kojem je impulzivnost bez kontrole, a naivnost ubrzo prelazi u novi oblik manipulacije. U formi klasično dramski tekst sadržajno donosi zanimljivu dinamiku gay para punu sitnih igrica, mučenja i zlostavljanja koju prati izvanjska kataklizma u vidu požara. Paralelna je priča Kikijevih roditelja preko kojih se par namjerava obogatiti. Damjanović od početka svu pozornost usmjerava upravo na izvanjsko trpajući dramski tekst i scenu mnogobrojnim referencama, ponavljanjima, šumovima, ružičastim i plavičastim svjetlima (Luka Matić) te scenografijom stalnih uspona u skučenoj straćari nalik onoj u “Parazitu” (Alma Trtovac). Prema ustaljenom običaju, nezgrapno dekonstruira tekst stalno usporavajući radnju. Time psihotriler vrlo brzo prerasta u tromu grotesku s odjecima ekološke katastrofe, korupcije, grupe Gorgona, svih tih videoprojekcija (Martin Šatović, Luka Matić), neupadljivih kostima čiju monotoniju razbijaju gas maske (Marita Ćopo), a sve to začinjava staromodna pali-gasi režija.
258
prikaza
Karakašev show case i tupa Penovićeva zafrkantska oštrica
1/3
Bez obzira na razorne uvjete u kazalištu, ipak kronično nedostaje temeljitijeg rada, ali i svijesti, tako svojstvene mlađim generacijama redatelja-dramaturga, da nisu baš toliko sveznajući koliko misle
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka
