Kazuo Ishiguro ili muke po umjetnoj inteligenciji

Znanstvenici, zabavljači, istraživači i oni u čijim je rukama kretanje svijeta već dugo, a u posljednje vrijeme sve snažnijim intenzitetom, koriste umjetnu inteligenciju kao odgovor na izazove društvenog, ekonomskog i svakog drugog razvitka. Dalo bi se iz toga zaključiti, i tim zaključkom uznemiriti tehnofobe diljem svijeta, da se umjetnu inteligenciju doista koristi za “veće dobro” - mnoge su znanstvene studije dokazale niz dobrobiti što ih njezino korištenje može donijeti poljima poput zdravstva ili brige o okolišu. Sudeći prema oblikovanju narativa i usmjeravanju fokusa njegova posljednjeg romana “Klara i Sunce”, proučavanjem takvih studija bavio se i Kazuo Ishiguro, možda i prije nego što je 2017. Švedska akademija njegovu vještinu da “u romanima velike emocionalne snage razotkrije bezdan ispod našeg iluzornog osjećaja povezanosti sa svijetom” ovjenčala Nobelovom nagradom za književnost. Njegova je Klara Umjetna Prijateljica, što kao termin (Artificial Friend) mnogo bolje funkcionira u engleskom nego u hrvatskom jeziku, oblik posthumanog života i otjelovljeni oblik već postojeće Replike, uz to i privatna bolničarka, pokazat će se i ekološka aktivistkinja, nesebična, empatična, odana i predana, usmjerena na druge, vješta slušačica i promatračica... Ukratko, sve ono što ljudi danas, u globalu, nisu. Ipak, s ljudima Klara dijeli jednu važnu osobinu; u igranju svoje, nametnute joj ili za nju napisane uloge, vrlo je neuvjerljiva. Tu karakteristiku s njom, na- žalost, dijeli i najveći dio ostalih vrlo ploš- nih likova. Poput kućanskog pomagala ili kakvog rasno uzgojenog kućnog ljubimca, Klara svoje dane provodi seleći se s jednog kraja razmjerno luksuzne trgovine na drugi. Voditeljica je smješta i premješta, osigurava joj atraktivne lokacije ili je kažnjava guranjem u zapećak, a sve kako bi se Klara, kao već pomalo zastarjela generacija UP-a, uspjela prodati.