Kultura
248 prikaza

King i Fielding: Prokletstvo nastavaka kultnih djela

Helen Fielding
1/3
Press Association/PIXSELL
Kingu je trebalo više od tri desetljeća da napiše novi dio legendarnog ‘Isijavanja’ i, suprotno očekivanjima, nije iznevjerio povjerenje čitatelja

Obožavatelji Bridget Jones čekali su petnaest godina novi roman Helen Fielding o bucmastoj Britanki. Stoga ne čudi što je "Mad About the Boy" (Luda za dečkom) praktički razgrabljen prvog dana (46.000 primjeraka u digitalnom, audio i tiskanom obliku), premda su ga kritičari, unaprijed (ne)očekivano, sasjekli. Naime, iako takvu vrstu štiva nikad nisu posebno štovali, The Guardian je uvrstio prvi dio njezina serijala na popis knjiga koje su obilježile 20. stoljeće. Nakon toliko godina stanke i velikog broja sličnih djela, Fielding se vratila liku londonske solerice koja nema sreće u ljubavi i nije dala ništa novo osim što je s nekoliko zbunjujućih odluka postigla kontraefekt. 

Naime, Bridgetima 51 godinu, a otac njezine djece Mark je umro, što je razočaralo ljubitelje. Autorica je objasnila da je Bridget odrastala zajedno s njom, pa bi bilo smiješno sad da piše o mukama 30-godišnjakinje kad je sama već zagazila u šesto desetljeće. Iako to nije spriječilo roman da neko vrijeme zasjaji na Amazonovoj listi bestselera, kritika i reakcija publike, nagovijestila je da je Fieldingino vrijeme možda prošlo. Prva knjiga "Dnevnik Bridget Jones", nastala na temelju kolumni u Independentu 1995., postigla je slavu te postala jedna od začetnica "chicklita" (žanr koji se definira kao, lagana priča o problemima modernih žena koje su u svojim tridesetim godinama).

Drugi dio "Na rubu pameti" također je bio uspješan, a na temelju knjiga snimljeni su i filmovi s Renee Zellweger u glavnoj ulozi. Ono što je mnoge žene osvojilo kod simpatične junakinje poznate po neustrašivu nošenju s urbanim traumama (samoćom, alkoholom, cigaretama, dijetama i izlascima) bila je prigoda da napokon mogu identificirati s nekim. Njezine mane, opsjednutost fizičkim izgledom, pomalo trapav pristup muškarcima bile su stvari s kojima su se mnoge žene mogle poistovjetiti. Za brojne čitateljice lik smušene, ali dobroćudne Bridget znači potvrdu kako ne moraju biti savršene da bi bile sretne. 

No postoji i druga strana medalje. Zbog svoje lakoće i lepršavosti Fieldingini romani. kao i oni njezinih kolegica (Sophie Kinselle, Candace Bushnell, Melisse Bank…) često su napadani da ne ulaze u srž stvari, ne analiziraju zašto su stvari takve kakve jesu, ne diraju bolne teme. Pa Helenini romani često su napadani da banaliziraju ženske teme  svodi ih na mašine za kupovanje dizajnerske robe. Fenomen za koji su primarno odgovorne Fielding i Bushnell, (zbirka kolumna “Seks i grad”) koja je prva u suvremenu književnost uvela lik single djevojke (Carrie Bradshaw) obuzete burnim noćnim životom i dizajnerskom odjećom, i koja je postatla paradigmatski model za svu buduću chick-lit produkciju nije zaobišao ni Hrvatsku. 

Jedna od prvih takvih knjiga kod nas bila je "Sara Santini" iz 2003. bivše novinarke Josipe Pavičić koja se reklamirala kao priča o djevojci koja “sanja o uspjehu, glumačkoj, novinarskoj i voditeljskoj karijeri. Uslijedila je Lana Biondić sa “Životom na visokoj peti”, pa Željana Giljanović "Banana Split"… Fieldingin više-manje promašaj nije jedini roman koji se godinama čekao i napokon ugledao svjetlo dana, makar u slučaju Stephena Kinga i njegova nastavka kultnog romana “Isijavanje” (The Shining) preciznije je govoriti o mitu koji je nekim čudom postao stvarnost. Tako je novi roman naslovljen "Doctor Sleep" izašao punih 36 godina nakon što je “Isijavanje” objavljeno. U prvom dijelu donosi priču o obitelji Torance, koja se preko zime seli u izolirani hotel Overlook u planinama Kolorada gdje otac Jack nastoji dovršiti roman. No hotel počinju opsjedati duhovi, tako da na kraju priče u nastupu ludila Jack napada obitelj. No dječak Danny i njegova majka pobjegnu.

“Doctor Sleep” ovu priču nastavlja godinama poslije i u tom romanu u središtu je sredovječni Dan Torrance - “čovjek koji je plutao i tražio se cijeli život, očajan da se oslobodi od očeva naslijeđa depresije, alkoholizma i nasilja. “Isijavanje” je jedan od najomiljenijih Kingovih romana i inspirirao je brojne pothvate, među ostalima, i onaj u kojem je njujorški umjetnik Phil Buehler napisao 80 stranica različitih verzija “knjige” koju je Jack Torrance pisao u ludilu, neprestano ponavljajući frazu “all work and no play makes Jack a dull boy”. Toplina, jeza, crni humor, ironične finese kojima je opisao američki san pa i vlastite probleme s alkoholom čine “Isijavanje” must read za sve ljubitelje žanra. 

Isto tako predstavlja oličenje suvremenog horor romana i pruža pronicljiv uvid u jednu rasturenu obitelj, mračne hodnike duše i ljudsku slabosti. I onda kad govori o braku poljuljanu težinom tajni crnih kao ugljen, o pohlepi i krivnji koje truju i gnoje sve pred sobom ili pak o tome kako je jedina stvar u koju možemo biti sigurni spoznaja da nam ono najgore tek slijedi poručuje nam, doslovce, da užas počinje u obitelji. No za slavu vrhunske knjige o ukletoj kući u prvom redu zaslužan je istoimeni film Stanleyja Kubricka s Jackom Nicholsonom u glavnoj ulozi, kojeg King prezire. 

"Imao sam velika očekivanja od projekta, no krajnjim rezultatom sam duboko razočaran. Kubrick jednostavno nije mogao uhvatiti ono čisto neljudsko zlo Overlook Hotela. Umjesto toga, zlo je potražio u likovima, čime je film pretvorio u uobičajenu tragediju sa samo maglovitim natprirodnim tonovima", rekao je svojedobno King. Smatrao je kako su važne teme, kao što su dezintegracija obitelji i opasnosti alkoholizma, ignorirane.

Istaknuo je kako je izbor Nicholsona bio pogreška i podilaženje publici (zbog identifikacije s likom McMurphyja iz “Leta iznad kukavičjeg gnijezda”) budući da lik Jacka poludi. Smatrao je da treba biti jasno kako Torrance nije bio lud dok nije došao u hotel, a Nicholson je, kaže, lik učinio ludim od samog početka. Zanimljivo je da je King na kraju s redateljem Mickom Garrisom napravio drugu verziju “The Shininga”, televizijski mini-serijal iz kasnih ‘90-ih. koja je zaradila poražavajuće kritike za razliku od Kubrickova djela koje se smatra jednim od najboljih filmova svih vremena. 

“Doctor Sleep” fanove je stavio u stanje pripravnosti. King je znao da se igra s kultnim romanom i prema reakcijama kritike i publike - nije omanuo. Cijenjeni američki pisac Peter Straub išao je toliko daleko da ga proglasi najboljim nadnaravnim romanom u posljednjih 100 godina, ali treba spustiti loptu i reći da je King napisao odličan roman koji nije iznevjerio očekivanja, ali ni zastrašio kao što je bio slučaj s “Isijavanjem”. Ipak su danas granice pomaknute i kvalitetno napravljena videoigra može mjesecima stvarati noćne more. Što se tiče samog Kinga, on je roman za razliku od Fielding pisao bez potrebe da dokaže kako još vlada žanrom i želje za uspjehom, a postigao je sve navedeno što je pokazatelj da još bez problema pogodi žicu čitatelja. 

"Ja sam pisac koji voli sučeljavanje. Želim da vam se unesem u lice. Želim da prodrem u vaš prostor. Želim se približiti na udaljenost za ljubljenje, gušenje i udaranje. Nazovite to kako god hoćete, ali želim vašu pažnju", rekao je King.

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.