Knjiga koja stavlja čitatelja u pomalo shizofrenu situaciju

Ulla Lenze je autorica koja je za svoj spisateljski rad nagrađena brojnim književnim nagradama, a roman o kojemu je ovdje riječ, “Radioamater”, nominiran je za prestižnu nagradu Uwe Johnson. To su podaci i činjenice koji stvaraju određenu vrstu horizonta očekivanja svakom čitatelju ovoga romana. Roman je utemeljen na istinitoj priči. Glavni lik je Josef Klein, radioamater, koji naglo postaje dio velikog historijskog mehanizma zahvaljujući svom talentu. Priča pripovijeda o predratnom New Yorku i poratnoj Njemačkoj te predstavlja hibrid obiteljske (pri)povijesti i špijunskog trilera. Može se čitati i kao povijesni roman i kao triler. Što se događa s horizontom očekivanja čitatelja koji uranja u ovaj tekst? Nešto vrlo neobično. Roman kao da se već od prvih svojih stranica cijepa na dvoje: na priču o međuljudskim odnosima s jedne strane i priču o Velikoj povijesti s druge strane. Pritom je prva priča ispričana majstorski, a druga, nažalost, i ne baš toliko virtuozno. Pripovjedačica skače iz jedne vremenske perspektive u drugu, ali to ne čini na način koji bi dinamizirao radnju, nego postiže efekt konfuzije i entropije, pa se čitatelj mora “hvatati” za radnju i pokušavati domisliti što se to upravo događa i tko su ovi ljudi, što žele, smjeraju i kuda idu, a potom odjednom slijedi novo poglavlje u kojem čitatelj svjedoči briljantnom prizoru između glavnoga junaka i neke od njegovih žena, iz kojega je sasvim jasno da je Ulla Lenze sjajna pripovjedačica, koja razumije međuljudske odnose te zna stvoriti dijalog muškarca i žene u kojem je sadržan cijeli užas njihovih individualnih povijesti i strepnja nad neizvjesnom budućnosti, kao i tjeskoba sadašnjeg trenutka nemogućnosti ostvarenja punoga kontakta.