Kako u najkraćem opisati roman suvremenog srpskog pisca Svetislava Basare “Andrićeva lestvica užasa” podnaslovljen kao gotski roman? Iako se to naslovom romana sugerira, ovo je ponajmanje roman o Ivi Andriću, on je Basari samo poslužio kao savršen lakmus papir preko kojega progovara o balkanskome mentalitetu. Ovaj roman je, također, jedan brutalan obračun s jugonostalgijom. “Hrvate i Srbe treba uvek držati odvojeno, kao dvokomponentne eksplozive”, kaže se na jednome mjestu. Jedno od poglavlja romana zove se “Yugonostalghia”, i to onaj dio koji se odnosi na Kaloperovićev boravak u Hrvatskoj, ali se sigurno neće svidjeti onima u Hrvatskoj koji su skloni bez rezerve vidjeti u tom vremenu samo ono loše, jer su Basara i njegovi likovi nemilosrdni prema svima, a ponajviše prema sebi. Hrvatska je u toj priči prošla neusporedivo bolje od Srbije, s tim da Basara to još dodatno razblažuje time što neskriveno sugerira kako je njegov glavni lik, sredovječni pisac Kaloperović, zapravo “ekstremist” koji dolazi u Zagreb unatoč negodovanju Milorada Pupovca.
2127
prikaza
Brutalan obračun Svetislava Basare s jugonostalgijom i balkanskim mentalitetom
1/5
Nitko u srpskoj književnosti i okolici nije mitove doveo u pitanje tako okrutno kao Svetislav Basara. 'Andrićeva lestvica užasa' je sjajno napisana knjiga koju kao da je napisao Krleža s Andrićevom strpljivošću te savršenim smislom za pogani i brutalni balkanski humor, jedna od onih knjiga koja kod pisaca izaziva “spisateljsku zavist”, kad vam na trenutke bude žao što je niste sami napisali, što je gotovo siguran pokazatelj da se radi o iznimnom djelu, barem iz nečije subjektivne perspektive
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka
