Posljednji prijeratni hrvatski film, sniman uglavnom u Polači kraj Knina, u hrvatsko-srpskoj koprodukciji i s ekipom koja je dolazila s obje strane, bila je “Virdžina” Srđana Karanovića. Ujedno, možda je to bio i prvi hrvatski, ali i srpski queer film. U vrijeme kad su se svi identiteti društva u raspadu sveli na vjerske i nacionalne, i započeli još jedan rat koji nikad neće doći kraju, Karanovićev se film bavi virdžinama, kćerima koje bi u kućama koje ostanu bez ijedne muške glave po drevnom običaju preuzimale ulogu sinova. Ta koja je postajala virdžina po svemu bi bivala muško, osim po tome što se nije ženila i nikome ne bi bila ocem. Karanovićev film, koji govori o jednoj malo drukčijoj virdžini, dozvolu za prikazivanje dobio je 5. travnja 1991., ali nikad nije imao hrvatsku premijeru. Započeo je rat i stvarnost je pregazila fikciju.
450
prikaza
Knjiga se, za razliku od filma, može stvoriti i o vlastitom trošku
1/6
Krajem 2022, nekoliko tjedana po završetku beogradskog Sajma knjiga, Geopoetika je objavila knjigu Srđana Karanovića ‘Sam o sebi’
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
