Samorefleksija knjižne branše je nešto što tek u rijetkih postoji makar u tragovima, i posljedično tome ne prepoznaju se mogući načini na koje bi se moglo odvijati obnavljanje branše
Činjenica da smo nakon ljetnih mjeseci ušli u mjesec rujan, koji će nam osim jeseni donijeti i neke književne festivale te početak nove školske i studijske godine, ponukala me da se malo zamislim kako se to “kadrovski obnavlja” naša knjižna branša.
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
