Kosturi iz ormara prošlosti u Murtićevim crtežima

U povodu 100. obljetnice rođenja Ede Murtića, našeg najvećeg apstraktnog slikara, “umjetnika vulkanske snage i geste”, akademika i …, otvorena je od utorka, 25. svibnja, u Meštrovićevu paviljonu velika multimedijalna izložba “Murtić 100”, koja donosi prikaz njegova stvaralaštva tijekom duge i izuzetno plodne karijere. Naime, Murtić je bio iznimno produktivan slikar i stvarao je do posljednjeg daha, a iza sebe je ostavio golemi i neprocjenjivi opus “mediteranske i hedonističke palete”, koji je prepoznat i u svjetskim razmjerima. Usprkos tome, njegova vrijedna donacija Zagrebu i Hrvatskoj od 1500 radova još nema adekvatni galerijski prostor. Zato je otvaranje ove izložbe u HDLU pravi trenutak da se zapitamo hoće li se ikad ostvariti veliki san Ede Murtića da njegova donacija bude stalno izložena u gradu u kojem je stvarao više od 50 godina. 

Izložba je kustoski projekt Branka Franceschija, ravnatelja Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti te dugogodišnjeg suradnika i prijatelja obitelji Murtić, koji je entuzijastički pristupio tog ogromnom poduhvatu. Odabrao je više od stotinu ikoničkih djela umjetnika koji je svojom snažnom osobnošću, jasno profiliranim stavovima i strašću prema umjetnosti i životu obilježio i čak formirao kulturni život Hrvatske i regije. Uz izložbu, u lipnju će se održati i simpozij “Sloboda i gesta” te niz popratnih događaja, između ostalih i izložba “Nova apstrakcija” u Laubi, gdje će se pokazati Murtićevi radovi iz posljednjih godina njegova stvaralaštva. Svi ti programi urotili su se da na najbolji mogući način predstave tog “diva hrvatskog slikarstva”. “Izložbom smo htjeli dostojno obilježiti stotu obljetnicu Murtićeva rođenja i zato smo pripremili fantastično osmišljen raznorodni program iz kojeg će se vidjeti Edin likovni, ali i društveni angažman, po kojem je također bio poznat”, kaže Goranka Vrus-Murtić, Murtićeva udovica i slikarica, te podsjeća da su nakon Murtićeva odlaska realizirali njegove najbolje izložbe: “Slike 2003.-2004.”, na kojoj su izloženi radovi nastali tijekom posljednje dvije godine njegova života, te “Rat”, obje u Umjetničkom paviljonu, zatim “Edo Murtić - Gdje su riječi nedostatne” u Vijećnici u Sarajevu, kad je snimljen i dokumentarni film “Murtić u Sarajevu”, te izložba “Donacija Murtić – prema realizaciji vizije” u MSU. Dodaje da zbog pandemije koronavirusa nisu uspjeli završiti “sjajan film Borisa Milkovića” te monografiju o Edi Murtiću, koja će obuhvatiti njegov kompletni opus. “Naglasak smo stavili na najjača Edina djela iz različitih faza njegova stvaralaštva, a bit će izloženi i gvaševi iz njegove zadnje faze Nove apstrakcije, koji su božanstveni. Jako bih voljela da u idućem periodu izvučemo iz ladica Edine crteže i gvaševe i zatim ih pokažemo na tematskim izložbama. To su jako zanimljivi radovi od kojih mnogi nisu nikada izloženi u javnosti”, kaže Goranka Vrus -Murtić dodajući da su joj gvaševi najdraži Murtićevi radovi. Umjetnikov sin Ranko Murtić, ujedno predsjednik konačno i formalno registrirane Fondacije Murtić, emocionalno je vezan za izložbu svog oca Ede Murtića. “Izložba je slijed mog dugogodišnjeg truda i rada na ostavštini i Fondaciji, moje ljubavi spram očeve ostavštine i bliskosti, koju sam izgubio njegovim odlaskom, pa je sada na ovaj način želim zadržati u osobnoj memoriji”, kaže Ranko Murtić, koji se usavršavao u Los Angelesu i koji se sad, s bratom i majkom brine o ostavštini Ede Murtića. Koji su planovi Fondacije Murtić? “Djelovanje Fondacije otprije je poznato, još od izložbe u Sarajevu i prezentacije ratnog ciklusa – to su izložbe, knjige i razne druge aktivnosti, dakle, briga o liku i djelu Ede Murtića, što obuhvaća proučavanje, pozicioniranje i prezentaciju njegova opusa u javnosti”, pojašnjava Ranko Murtić te dodaje da će to biti živo tijelo koje će također stvarati razvojne programe te dati priliku i mladim autorima. Osim prezentacije rada i djela Ede Murtića, cilj zaklade je da ona bude polazište za istraživanje modernizma poznatog mediteranskoga kruga, ali i ostalih svjetskih imena. Murtić oprezno najavljuje i novi projekt: u suradnji s Općinom Vrsar, Istarskom županijom i Maistrom počet će se graditi mali Muzej Murtić u Vrsaru. U njemu bi bio smješten njegov istarski ciklus “Montraker”, s prizorima iz napuštenog vrsarskoga kamenoloma, koji je nastao pretežito u Vrsaru, njegovom drugom domu. 

Murtić je rođen 1921. u Velikoj Pisanici kraj Bjelovara, a u 60-godišnjoj karijeri prošao je put od partizana i uvjerenog antifašista, preko najutjecajnijeg slikara bivše zemlje, do žestokoga kritičara Franje Tuđmana i njegova režima. Početkom pedesetih godina prošlog stoljeća, tijekom boravka u Americi, na Murtića je ključno utjecao američki umjetnik Jackson Pollock, s kojim se družio i kojeg je posjećivao u njegovu ateljeu, te je nakon toga prigrlio apstraktni ekspresionizam. Još je za života postao “hodajuća institucija”, a njegov čuveni nedjeljni salon, koji se spontano održavao u njegovu ateljeu, prvo u Martićevoj ulici, a zatim u bivšem Bukovčevu ateljeu u dvorišnoj zgradi na Trgu kralja Tomislava, postao je rasadište, inkubator lijevih, liberalnih, progresivnih ideja. U tom salonu desetljećima su se okupljali umjetnici i angažirani intelektualci, koji su u ugodnoj atmosferi raspravljali o najrazličitijim pitanjima iz umjetnosti, kulture i politike, zalažući se za slobodu mišljenja i moralna načela. Murtić je izlagao na brojnim samostalnim i skupnim izložbama među kojima se posebno ističu nastupi na bijenalu u Sao Paolu i Veneciji te na Documenti u Kasselu. Njegova se djela nalaze u zbirkama renomiranih muzeja i galerija u svijetu, od Tate Galleryja do galerije Peggy Guggenheim i Davida Rockefellera. Premda je bio najpoznatiji kao slikar, također se vrlo uspješno bavio grafičkim dizajnom i scenografijom, a njegovi murali krase, između ostaloga, zid kazališta u Puli.

Na pitanje kako je koncipirao izložbu te kakav će dojam steći gledatelji o umjetniku Edi Murtiću na temelju izložbe, Branko Franceschi pojašnjava da je svaka izložba posljedica spoja umjetničkih djela s arhitekturom i kontekstom izložbenog prostora i raspoloživim budžetom. “Meštrovićev paviljon ima dvije markantne kružne izložbene galerije pozicionirane jedna iznad druge i ophodnu galeriju podijeljenu na više dijelova. Po tome sam koncipirao izložbu. Izložili smo najmarkantnija djela, ponajbolje predstavnike pojedinih etapa Murtićeva razvoja, koje svi imamo zabilježene u svijesti kao ikone pojedinih dekada. Bit će nekih premijerno predstavljenih djela, ali u ovom je postavu najvažnija veza koje radovi međusobno uspostavljaju zahvaljujući prostornoj specifičnosti paviljona. U razizemlju u Galeriji Bačva bit će na crnom zidu predstavljene Murtićeve slike koje su obilježile pojedine segmente njegova raznolikog opusa, cijela karijera saglediva u jednom pogledu. Riječ je o djelima snažnog vitaliteta. Njima su u Galeriji PM po vertikali suprotstavljeni ciklusi u kojima se Murtić referirao na neprekidno tinjajuće zlo, čiji su proboji u stvarnost odredili početak i kraj njegove karijere. U segmentima Galerije Prsten predstavljene su različite umjetničke discipline u kojima je Murtić radio te multimedijalni pregled njegovih radova u javnom prostoru. Dakle, vidjet ćete Murtića svijetlog, optimističnog, mračnog, zabrinutog i svestranog”, kaže Franceschi te dodaje da su djela mahom posuđena iz fundusa Donacije, iz zagrebačkih muzeja i od nekolicine prijatelja obitelji, sva su bila u dobrom stanju i osim nekih uokvirivanja nije bilo potrebe za restauratorskim zahvatima. 

Murtić je često bio zaokupljen temom rata i reagirao je na stradanje i ubijanje. Tijekom Drugog svjetskog rata otvorio je u Topuskom, sa Zlatkom Pricom, prvu partizansku litografsku tiskaru, gdje je tiskano prvo izdanje poeme “Jama” Ivana Gorana Kovačića s Murtićevim i Pricinim ilustracijama. U devedesetima je naslikao seriju ratnih crteža koji su bili odraz događaja u Hrvatskoj, ali i njegovih razmišljanja i kritičkih stavova. Stvarnost je doživljavao vrlo dramatično, što se jasno vidjelo na tim crtežima. Pitamo Franceschija hoće li biti izloženi Murtićevi iznimno snažni radovi iz ciklusa “Kadaveri”, koji prikazuju kosture generala poprskanih krvlju, iskešenih lica, s medaljama i predsjedničkom lentom, predstavljeni prvo u likovnoj mapi “Viva la muerte”, a zatim 2010. godine i na velikoj izložbi “Rat” u Umjetničkom paviljonu? Naime, ti dramatični radovi bili su Murtićev komentar tadašnje politike HDZ-ova predsjednika Franje Tuđmana, njegovog bivšeg prijatelja, što je sam Murtić potvrdio u intervjuu objavljenom u Vjesniku u povodu predstavljanje te mape. U tom intervjuu Murtić je rekao da ga je “zgranula misao Franje Tuđmana, koju je izrekao nekoliko mjeseci prije prvih demokratskih izbora, da hrvatski narod krvlju mora dobiti državu”. 

Franceschi kaže da je specifičnost postava u Galeriji PM da će povezati ciklus “Oči straha” sa serijama “Kadavera”.  “Riječ je o ciklusima kojima od početka osamdesetih pa do kraja života Murtić paralelno uz svoj vitalistički opus, iskazuje egzistencijalnu tjeskobu, slutnje nasilja i realizacije nasilja. Murtić je bio ponosan na svoje radničko porijeklo, ljevičar, humanist, liberal cijelog života pa je i njegov profesionalni izbor bilo zvanje samostalnog umjetnika počevši od razdoblja poslijeratnog kolektivizma do kraja života. Što tko vidi u njegovim crtežima pitanje je percepcije pojedinca, a poruka je univerzalna. Vjerujem da bi svatko u nekom društvu u njima prepoznao kosture iz ormara svoje povijesti. Doslovna interpretacija crteža više govori o nama nego o onom što je umjetnik htio reći, to samo on zna”, kaže Franceschi. U lipnju slijedi simpozij “Gesta i sloboda”, kojom se neće obilježiti samo stota godišnjica rođenja Ede Murtića nego i 60. obljetnica izložbe “Suvremena umjetnost iz SAD-a”, koja je održana 1961. godine u Modernoj galeriji. Na simpoziju će sudionici pokušati, kako je najavljeno, kontekstualizirati opus Ede Murtića u vrijeme te izložbe, koja je snažno utjecala na hrvatske umjetnike. Također, sudionici će posjetiti poznat umjetnikov ljetni studio u Vrsaru te razgledati poznati Murtićev mural u Rovinju. 

“Simpozij bi trebao vratiti fokus na Murtićevo slikarstvo i odgovoriti na pitanje tko je bio Edo Murtić i što je on značio za regiju i potencijalno za svijet. Prije dvije godine bila je realizirana izložba nekoliko značajnih autora istočne Europe koji imaju neki trag iz apstraktnog ekspresionizma, tj. Pollocka u organizaciji Muzeja Pollock u East Hamptonu kraj New Yorka. Oni su prepoznali Murtića ne znajući da je on početkom pedesetih upoznao Pollocka i družio se s njim, a koji je zatim značajno utjecao na Murtića, a preko njega i na prihvaćanje apstraktnog ekspresionizma kao paradigme modernizma kod nas. Također, u međuvremenu smo razvili prijateljske odnose sa značajnim institucijama s kojima je već Murtić surađivao za vrijeme života, kao što su Peggy Guggenheim, Vedovina te Miroova fondacija. Tako da ta cijela priča oko simpozija ima širi međunarodni kontekst”, pojasnio je Ranko Murtić.  
Franceschi dodaje da će simpozij promišljati djela Ede Murtića u kontekstu stila apstraktnog ekspresionizma koji je na društvenopolitičkoj razini najavio globalnu kulturnu supremaciju SAD-a. “Upravo su potez i kolorit oslobođeni stega tadašnjeg akademskog obrazovanja, a kod nas ideološkog okvira socrealizma, i funkcije referiranja na prirodu i društvo, na razini estetskog pristupa stvarnosti simbolizirali oslobađajuće društvene koncepte i snage koje su se pojavile nakon Drugog svjetskog rata i stvorile stvarnost kakvu danas živimo. Upravo bi tome bio posvećen muzej zasnovan na Donaciji Murtić. Njegov otvoreni kolorit i energična gesta po intuiciji domaće publike označavao je kraj rigidnog socijalizma i ekonomske bijede i zato je njegovo slikarstvo voljeno. S druge strane, publika izvan državnih granica Murtića je cijenila zbog intenziteta osobnog doprinosa važnom međunarodnom likovnom pravcu, dakle zbog emanacije i prepoznavanja njegovog snažnog individualnog talenta”, zaključio je Franceschi. 

Premda bi Murtićevo djelo moglo postati uspješan hrvatski kulturni brend, znak prepoznavanja Hrvatske na karti svijeta, prostor za donaciju ni danas nije riješen. Da podsjetimo: Murtić je donirao Gradu Zagrebu 1500 reprezentativnih umjetničkih radova, od slika i crteža preko plakata i gvaševa do keramike, nastalih u razdoblju od 1941. do 2004. godine s idejom da se ti radovi izlože u javnosti. No usprkos pregovorima s Gradom Zagrebom do danas nije pronađen adekvatan prostor za tu donaciju. Tijekom godina spominjale su se razne lokacije, od palače u Demetrovoj ulici i zgrade Gradeca na Gornjem gradu, do objekta iza Mimare, no niti jedan od tih prijedloga nije realiziran. Murtić je dobio svoju ulicu u Središću, ali prostor za donaciju nije. Gdje je zapelo?
“Obećanja je bilo mnogo, no nitko nije ozbiljno reagirao”, kaže Goranka Vrus-Murtić, podsjetivši da im je između ostalih nuđen Talijanski paviljon na Zagrebačkom velesajmu, međutim, on je bio u užasno lošem stanju i vapio je za temeljitom obnovom. “Zatim je Bandić na otvorenju izložbe ‘Donacija Murtić’ u Muzeju suvremene umjetnosti obećao pronalaženje prostora za njegovu vrijednu zbirku. Iznio je prijedlog da se pored MSU izgradi paviljon, no ništa se nije realiziralo”, kaže Goranka Vrus-Murtić, dodavši da bi to trebala biti galerija u kojoj bi se mijenjao postav i priređivale, kao i u sličnim prostorima u svijetu, i druge izložbe. Dakle, mjesto koje bi Zagrebu dalo i društvenu vrijednost. Na pitanje jesu li o pronalaženju prostora ili izgradnji novog objekta razgovarali s predstavnicima Ministarstva kulture i medija te očekuje li od nove gradske vlasti rješavanje tog pitanja, napominje da je Murtić svoju donaciju poklonio i gradu i državi te da bi u zbrinjavanju te zbirke trebali sudjelovati i jedni i drugi. 

“Mislim da Ministarstvo kulture i medija trenutačno nije spremno baviti se rješavanjem prostora za Murtićevu donaciju. S njima nismo ozbiljno raspravljali o tome, a tijekom usputnih razgovora uglavnom smo dobivali vrlo općenite odgovore, poput onih da sada nema novca i nije vrijeme za rješavanje tog pitanja. Što se tiče gradske razine, nadam se da će na čelo Zagreba doći nova garnitura koja će imati više smisla i razumijevanja za kulturu te shvatiti da su kultura i obrazovanje užasno važni za jedan narod. Naime, kultura određuje identitet nacije kroz historiju, a to je kod nas premalo vrednovano. U svakom slučaju, pitanje Edine donacije trebalo bi se rješavati u suradnji grada i države”, poručila je Goranka Vrus-Murtić. 
Ranko Murtić dodaje da se nada da će s izložbom “Murtić 100”, simpozijem i svim ostalim pridruženim aktivnostima zaintrigirati novu gradsku vlast kako bi zajedno počeli razgovarati o potencijalnoj izgradnji objekta koji bi udomio Murtićevu donaciju Gradu Zagrebu. “Nama se jako sviđa pozicija kompleksa Gredelja gdje bi se bez problema moglo ukorporirati i rješenje za Murtićevu donaciju. Ta lokacija je dobra jer bi zbirka ostala u centru grada, a smještaj bi se mogao osigurati segmentarno, dakle, obnovom jedne hale, ili izgradnjom novom objekta unutar Gredelja”, istaknuo je Ranko Murtić. Pitamo za kraj Franceschija ima li dojam da je Murtić danas nema u javnom prostoru onakav status kakav zaslužuje, dijelom i zbog toga što njegova donacija Zagrebu još nije dobila utočište? “Mislim da je status Murtića kao jednog od najvećih slikara 20. stoljeća i prijelaza milenija neupitan. Bilo bi stvarno jadno da smo narod koji tako lako zaboravlja. Pitanje Donacije je druga stvar. Riječ je o neshvaćanju koliko bi institucija koja bi oko odličnog izbora Murtićeve ostavštine razvijala narativ o djelovanju naše sredine kao jednog od međunarodno relevantnih kulturnih središta epohe visokog modernizma značila za Zagreb i državu. Još nije kasno da se to shvati”, poručio je Branko Franceschi.