Kriteriji u Ministarstvu kolača i socijalne pomoći

Kad god se provezemo kroz Samobor, što relativno često činimo, jer vršljamo po okolnom gorju, auto zaustavljam u centru da kupimo kremšnite. Ja ih, razumije se, ne jedem, ali njoj su drage. No, svaki put obećam nam da ćemo sljedeći put i za mene kupiti jednu. S kremšnitama sam kao s kazališnom predstavom koju nikad ne pogledam, ili knjigom koju ne pročitam, a stalno govorim da bih trebao. No, sad ću, nakon ovoga povijesnog trenutka, to konačno morati da učinim. Odlukom Ministarstva kulture i medija od 18. siječnja 2021. samoborske su kremšnite proglašene nematerijalnim kulturnim dobrom Republike Hrvatske. Istina, tu me nešto zbunjuje: nematerijalna kulturna dobra su istarsko dvoglasno pjevanje, glamočko gluho kolo, balkansko guslanje na jednoj do dvije žice, ali kremšnita da bude nematerijalna? Znači li to da su čuvari kulturnih dobara iz Ministarstva kulture, nakon dugotrajnog vijećanja i prethodne višegodišnje stručne ekspertize zaštitili aftertejst (po engleski: aftertaste) samoborske kremšnite, a ne samu kremšnitu? Drugo što je tu sitan problem, koji vjerojatno i nije problem, jest izvornost kulturnog dobra. Hrvatska, tojest samoborska cremeschnitte nešto je poput madžarskog tanga i argentinskog gulaša, ali dobro to je valjda ta interkulturalnost, to je valjda to prožimanje različitih kultura, po kojemu smo čuveni. I treće, elaborirajući svoju odluku, iz Ministarstva kulture iznijeli su podatke o tradiciji samoborske cremeschnitte. Pa ako nam je dopušteno primijetiti: ta tradicija je poprilično plitka, nije baš drevna, a nije ni masovna. Samoborski je slastičar Đuro Lukačić, vođen recepturama više zagrebačkih slastičara, kreirao 1923. vlastitu cremeschnitte, i to za slastičarnu svog brata Marka, koja se nalazi na glavnome samoborskom trgu. U godini mog rođenja, 1966., Đuro odlazi u mirovinu, ali sve do 1994., malo prije nego što će se upokojiti, pomaže u izradi budućega zaštićenog kulturnog dobra. Dvije njegove slastičarke, gospođe Branka Žganjer i Višnja Vukmanović, prenose, kako prenosi Ministarstvo kulture, recepturu u Kavanu Livadić i u slastičarnu U prolazu. I to je, zapravo, sve. O važnosti ovoga kulturnog dobra, te o prožetosti ukupne hrvatske kulture samoborskom cremeschnitte, svjedoči, po Ministarstvu kulture, i pjesma samoborskog učitelja i pjesnika Jože Prudeusa, koju je uglazbio Ante Dujmović, a “gotovo svakodnevno može (se) čuti u programu Samoborskoga radija”. Pa ćemo i mi brati stihove što nam ih Ministarstvo preporučuje u promociji nematerijalnog kulturnog dobra: “Praviti je kak se šika, kraljevskemu gradu dika, zmislili je meštri stari pak recepta pucam dali. Drugi sikak mudrovali i navek se zanitali: zmešali su čudaj jajcov za krem-kitu žutih zajcov. Sanoborska kremšnita kraljica svih slastica! Sanoborska kremšnita Sanobor proslavila.”