Život njemačkog dramatičara Heinricha von Kleista (1777.-1811.) bio je kratak i nesretan. Barem sudeći prema njegovu biografu Joachimu Maassu. U vojsku odlazi s 15 godina, u 22. odlučuje nastaviti školovanje (Kantova “Kritika čistog uma”, nažalost, ubija njegovu vjeru u racionalizam), a s 34 završio je slomljen, siromašan i mrtav u dogovorenom zajedničkom samoubojstvu s Henriettom Vogel. Dotad je napisao osam drama, osam pripovijetki, ostavivši za sobom eseje, pjesme, anegdote i pisma. Za života nije bio baš popularan. Jedina naznaka uspjeha bijaše kad se Goethe 1808. uhvatio “Razbijena vrča” u Weimaru. Najveći kazališni debakl svaljen je na pisca. Ponavljajuća, na dijelove iscrpljujuća i naivna, jednočinka o mračnom svijetu korupcije bila je prva profesionalna režija u JDP-u prerano preminulog Igora Vuka Torbice. Izvedena na 39. Danima satire u Kerempuhu, a poslije i na Borštnikovom srečanju, u postmodernističkom kolažu kojim je odjekivala ABBA-ina “Chiquitita”, u glumački je ring smjestila Nebojšu Glogovca i Svetozara Cvetkovića. Kraj je izmijenjen i duboko pesimističan. Nema naprijed. Nema revolucije. Korumpirani će sudac Adam jednostavno čekati da se stvari slegnu i kao svi umješni političari vratit će se u službu. Torbičina provokativnost i lucidnost, vješto udaljavanje te dovođenje do ruba farsičnosti same komedije označila je da napokon imamo redatelja.
108
prikaza
Kritika: Rutinska koruptivna hobotnica ‘Razbijenog vrča’
1/3
Staromodan i beživotan “Razbijeni vrč” tjera na razmišljanje o smislu repertoara, mladim redateljima i njihovu upornom odbijaju minimuma rizika...
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka