"Riječki voz po voznom redu...", zapisuje Krleža u svoj dnevnik 21. rujna 1915. godine pa nastavlja: "...točno po voznom redu: veselo". Pisac ima 22 godine i piše tako kako mnogi među nama neće pisati ni sa 70. Izaziva zavist, ushićenje, ali i čuđenje. Ma kakav je to jezik? Koji je to leksik? Kako se taj jezik zove? "Zašto se naš jezik zove hrvatski 'ili' srpski? "Meni je svejedno, ali onaj 'ili' - taj 'ili' trajno me smeta kad to čujem iz usta Josipa Bacha", piše Krleža.
Te 1915. nema Jugoslavije. Nema ni Kraljevine SHS, nema, dakle, južnoslavenskog jezičnog nasilja, a pisac svoj jezik dragovoljno zove "hrvatski ili srpski", prema čemu je ravnodušan, osim ako to ne nameće Josip Bach (šef drame, nije Krležine komade puštao na scenu pa mu se ljuto zamjerio i samo zato mu njegovo "ili" smeta). Pisac u dnevniku piše kako vodu iz mora "crpimo kašikom", kako smo "u kasarni premda još nismo tamo"; iznad Kraljičina zdenca "biju" gromovi, on je u krčmi pod Bistrom pojeo "pola hljeba kukuružnjaka sa slaninom" pa potom, sit, "hodao prašnjavim drumovima" priznajući da ga u "oficirskoj školi" muči osjećaj stida.
Istodobno, Krleža piše "ne ću", mašinka mu je "strojopuška", on konsiderira o "pričuvnim domobranskim časnicima" (Dnevnike je objavilo sarajevsko Oslobođenje 1977. godine), nesputano šarajući jezičnom budućnošću, od novosadskog pravopisa do "londonca". U devet sati ujutro, 18. veljače 1916., zapisuje sljedeće retke: "Stojeći nad odrom A.G.M.a u mrtvačnici mirogojskoj, otkinuo sam jedan proljetni cvjetić od vijenca na odru i stavio ga u antologiju francuske lirike. Negdje mi se taj uveli cvjetić izgubio, a danas žalim ovu smrt. Čovjek me je zvao sentimentalno, bio sam grub. Ono što se govorilo na karminama A.G.M.-u (sve sami prominenti) ne bi pojeo pas s maslom."
Ovome cvijetku Krleža se vratio pola stoljeća kasnije, ovog puta i sam u ulozi društvenog prominenta. Na marginama tekstova za Enciklopediju piše: "U predvečerje pogreba A.G.M.- oprostio sam se u mrtvačnici mirogojskoj od čudnog, nesimpatičnog pokojnika. Ubrao sam sa odra proljetni cvijetak, a taj mi se negdje izgubio i nestao, godinama kasnije žalio sam za tim ubogim cvjetićem, jer što su godine sve više odmicale lik A.G.M.-a dobijao je sve više na dimenzijama... Ostavio sam našu literarnu kremu i preko Orlovca popeo se na Cmrok. Bilo je rano proljeće, pjevale su proljetne vode. Na Cmroku je korijenje starih hrastova disalo na vlažnoj martovskoj zemlji, sve je mirisalo po proljeću. Sva su se stabla sa mnom na Cmroku popela na onaj randevu. Plač na proljetnoj kiši za jednim perom koje se slomilo, a do kojeg nam nije bilo stalo dok je pisalo živo....". Ako to nije čista poezija, bog je imao nečitak rukopis!
Naš čudni "nesimpatični pokojnik", MK, te 1916. još u rječniku ima "smionost", "patentovanje", on piše na "hartiji", ali kod njega nalazimo i "vojnonadzorne službujuće časnike". Njemu je četvrti mjesec u godini "april", a peti "svibanj", šesti je pak "jun"; on piše o "sajmu intelektualnih buha", a za Meštrovićevu estetiku kaže kako "hoće da bude kiklopska, a zapravo je bečka i secesionistička arhibicepsoidna".
Ukratko - Miroslava Krležu iz 1915. i 1916. svaki bi čestiti hrvatski lektor danas strijeljao. Krivnja? Pretjerana uporaba srbizama, kvarenje mladeži (Sokrat je za to ispio kukutu). Zašto je Krleža koristio taj jezik, taj leksik? Nema sumnje da je bila riječ o idealističkom jugoslavenskom futurizmu, koji je bio zasnovan na solidnim hrvatskim temeljima: Krleža voli Starčevića, zove ga "lampašem u kermežljivoj noći", on, dakle, nipošto nije - to je današnja optužba - "loš Hrvat". Ali pleme ga, naravno, neće. Ne će. Ono ne trpi slobodu i nadahnuće, a to se prvo vidi u jeziku. Koji, po prirodi stvari, diše. Tito će akademika Grgu Novaka '60-ih lakonski za neku srpsku riječ upitati - "a kako se to kaže na hrvatskom", dok će tek koju godinu kasnije "Deklaraciju o hrvatskom književnom jeziku" proglasiti kažnjivim djelom, a njena supotpisnika - Krležu ("hartiju", "voz", "kašiku" etc.) najuriti iz Centralnoga komiteta kako bi osudio pojavu, a spasio druga. Lektori i političari cijele će se sedamdesete i osamdesete natezati oko jezika kao "kuće bitka" pa će u Vjesniku Srečka Kataneca prekrstiti u Srečka Lokota, dok će "Centralni komitet" u jednoj mojoj knjizi preimenovati u "Središnji odbor", da bi danas... da bi danas što? Moja kći, od pet i pol godina, mene pitala "Je li to for real?". Kad idemo u grad, u torbicu moramo staviti "aksesoris". Njen je jezik dopola angliziran, nema tu ni papira ni hartije, ni CK protiv kojeg se možeš boriti.
"Hrvatski jezik je na listi od 21 europskog jezika kojima prijeti digitalno odumiranje. To, zanimljivo, ne zabrinjava nacionalističke jezikoslovce. Njima je i nadalje najveća briga kako će taj jezik povući konačnu granicu prema srpskom, ali to će samo ubrzati njegovo odumiranje", kaže filozof dr. Boris Buden. Ali naspram te činjenice, mi se pravimo Englezi. Tome, uostalom, nema lijeka.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Najprije želim reći da velikog hrvatskog književnika Miroslava Krležu nitko danas ne bi strijeljao. To je stvarno nepotreban komentar. Uostalom, sve treba analizirati iz konteksta vremena. Danas bi Krleža, što je nedvojbeno, poslije velikosrpskih stremljenja sasvim drugačije slagao slogove. Mnogi ... prikaži još!i su naši umjetnici vjerovali u srpsku iskrenost međutim praksa je pokazala sasvim nešto drugo.