U filmu "Mi nismo anđeli" beogradskog redatelja Srđana Dragojevića ima scena u kojoj Miki (Miki Manojlović) podsjeća Nikolu (Nikola Kojo) kako se još 1968. zakleo da nikad neće nositi kravatu i imati stalni posao. Kad njihov razgovor prekine dječji plač praćen paničnim majčinim pozivom u pomoć, Miki prizna: "Kod trećeg sam se zajebo vrhunski".
Kad smo 2013. godine pokrenuli festival kojemu nismo znali ime - u hodu ćemo i na prijedlog Krune Lokotara odlučiti da bude FALIŠ: Festival alternative i ljevice Šibenik - vjerovali smo kako će kvalitetan, dobro koncipiran program izazvati zanimanje publike, što će, nakon nekoliko godina kontinuiranog rada i napretka, podrazumijevati osiguravanje stabilnog financiranja četvorodnevnog događaja s najmanje 13 različitih sadržaja. E, tu smo se, kao što je Miki rekao, zajebali vrhunski.
FALIŠ je do sada, a sprema mu se sedmo izdanje, pet puta dobio potporu Ministarstva kulture. Izostala je, dakle, dva puta.
One prve godine, kad se činilo neodgovornim tražiti novac za nešto za što nismo bili sigurni da će uspjeti, i ove, sedme, kad je uveliko jasno da smo, s obzirom na broj, imena i relevantnost gostiju, posjećenost koja se slobodno može nazvati masovnom, medijski odjek i kvalitetu sadržaja, uspjeli napraviti i održati festival koji je, da parafraziram slogan navijača šibenskih klubova, otkrio drugo lice Dalmacije te u Dalmaciju doveo goste i gošće koji su u Hrvatskoj posjećivali isključivo Zagreb ili nikad prije nisu bili ovdje.
Od te 2013. godine pa do evo sad, FALIŠ je od Ministarstva kulture dobio ukupno 95.000 kuna, što je još malo i čini dvije trećine proračuna jednog festivala. Ne može se, međutim, reći da je za taj šibenski događaj bilo nevažno tko je na vlasti: najveća potpora ikad, ona od cijelih 25.000 kuna, došla je u vrijeme kratkog mandata Zlatka Hasanbegovića!
Prethodna, lijeva liberalna vlast procijenila je FALIŠ na 20.000 i toga se držala, dok je ova, aktualna, počela s 10.000 - koje smo vratili smatrajući ih oblikom ponižavanja - da bi nakon kratkog povratka na staro ministarstvo odlučilo da FALIŠ uopće ne zaslužuje potporu jer, valjda, nije događaj od nacionalnog, nego od gradskog značaja.
Ispalo je, eto, kako su Tarik Ali, Teresa Forcades, Paul Masona, Phil Colins, Aris Chatzistefanou, Renata Avila, Erika Harms, Jurgen Moltmann, Benjamin Simon, Angela Richter, Keti Chukhrov, Boris Buden, Andrej Nikolaidis, Zlatko Dizdarević, Selvedin Avdić, Zijah Sokolović, Milomir Kovačević, Joža Pirjevec, Cirila Toplak, Zlatko Paković, Damir Avdić..., turisti koji su se zaljubili u pogled s plaže Banj, pa svake godine, uz kupanje, sunčanje i kad im dosadi gradelanje, malo stanu na binu slučajno postavljenu na Trg Ivana Pavla II.
Gosti i gošće iz Zagreba, Splita, Zadra, Rijeke, čudan i šarolik svijet, od Viktora Ivančića do Bože Kovačevića, od Jurice Pavičića do episkopa Porfirija Perića, od Mime Simić do bivšeg dekana Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Splitu, dr. Ante Vučkovića, od Hrvoja Klasića i Dragana Markovine do Ivana Šarara i Seje Sexona, od Alema Ćurina do Ivane Dragičević, od Gorana Bogdana do Rade Borić, pa tako redom - taj je popis predugačak i za novine i za zapamtiti - vječno su, izgleda, na putu ka krajnjem jugu, pa umjesto da se odmaraju na vidikovcu iznad Skradina, svrate na mjesto poznato kao Mala loža, nešto kažu, naprave selfie i nastave vožnju za Dubrovnik.
Šest je punih godina prošlo od onoga trenutka u kojem smo stvarno vjerovali da dobar koncept i zdrav razum ipak nešto vrijede. Prije nego što ćemo napisati prvu programsku skicu i složiti okvirnu financijsku konstrukciju za sedmi FALIŠ, u Ministarstvu kulture su se ohrabrili i izašli sa svojom procjenom prema kojoj dobar koncept i zdrav razum u Hrvatskoj, bukvalno, nemaju cijenu. Vrijede, naime, nula kuna!
Sve i da je drukčije, da ispred te jedne idu još tri nule i uobičajeni broj dva na čelu kolone, održavanje FALIŠ-a ne bi, recimo tako, bilo sigurno - s tim novcem se ne pokriva ni sedmina troškova - ali bi bilo izvjesnije: odluke ministarstva su, kako u kulturi, tako i u turizmu ili poljoprivredi, smjernica drugima koji također odlučuju o vrijednosti nečega što hoće ili neće podržati. S ovom, oštrom nulom, niti počinju niti eskaliraju problemi s jednim festivalom u Šibeniku.
Oni, problemi, uz rast programske kvalitete, konstanta su FALIŠ-a: osim onoga petog koji su financirali građani direktnim donacijama, svaki je održan u strahu od financijskog kolapsa, uz proizvodnju dugova i zahvaljujući pomoći prijatelja koji su popustima i strpljenjem osiguravali bolju produkciju od realne. Možemo, nitko nam ne brani, a još ne treba suglasnost Nine Obuljen za mišljenje građanstva, pretpostaviti uzroke ovakve odluke ministarstva, samo što od toga koristi nema.
Također, možemo se, zapravo moramo upitati i hoće li FALIŠ-a biti ove i još nekih godina. Jedini iskren odgovor je odlučno možda. Spremat ćemo se kao da ćemo ga 4. rujna otvoriti, a živjeti spremni na to da ćemo se, kako ono Miki reče, zajebati vrhunski.
Ako stvarno uspijemo, ako održimo još jedan FALIŠ - dugoročno financiranje za nas je rješivo kao i problemi BiH, što znači da rješenja postoje, samo ih nitko ne zna - najveće zasluge će pripasti Nini Obuljen Koržinek i njezinoj komisiji za procjenu prijavljenih projekata. Inat je često jače pogonsko gorivo entuzijazma i od novca, a malo tko to zna kao Šibenčani: parabočiti se - inaditi se - tu je prirodan oblik ponašanja. Zato ćemo opet pokušati. Sedmi put zaredom.
