Za Meryl Streep 1978. godina bila je godina u kojoj je postala jedna od najvećih glumica svoje generacije, ali također i godina u kojoj ju je pogodila neočekivana tragedija. Te je godine izgubila ljubav svojeg života, glumca Johna Cazalea.
Streep i Cazale upoznali su se 1976. godine, kada su zajedno glumili u predstavi 'Mjera za mjeru', postavljenoj u Central Parku. Cazale je bio 14 godina stariji od nje i mnogi poznati redatelji već su ga smatrali rijetkim talentom. Glumio je Freda u Coppolinu 'Kumu' i 'Kumu II' te je iza sebe imao i glavne uloge u filmovima 'Prisluškivanje' i 'Pasje poslijepodne'. Svih pet filmova u kojima je glumio bili su nominirani za Oscara za najbolji film, a čak tri su tog Oscara i osvojila.
"Volio sam raditi s Johnom Cazaleom zato što je u sebi nosio veliku tugu. Ne znam odakle je ona došla, ne vjerujem u zadiranje u privatnost glumaca s kojima radim ili u kopanje po njihovom umu. Ali, Bože, ona je bila tamo - u svakom njegovom kadru", rekao je Sidney Lumet, redatelj 'Pasjeg poslijepodneva', u svojoj izjavi za New York Post.
Među redateljima s kojima je radio bio je poznat po tome što je neprestano postavljao pitanja o likovima jer je nastojao saznati što više detalja o njihovoj priči, a takav je bio i u razgovorima s prijateljima i poznanicima. Al Pacino prisjetio se kako su večere s njim izgledale kao da su i same iz nekog epskog filma.
"Nakon tih večera svatko bi bio gotov, istuširan i spreman za krevet prije nego što je on došao do pola svoje porcije. A onda bi izvadio cigaru. Promatrao ju je, zapalio, okusio. I onda bi je napokon popušio", rekao je Pacino.
Kada se tome pridoda i njegov neobičan fizički izgled, kojim je podsjećao na nekog vragolana iz filmova 70-ih i koji su posebno naglašavale njegove tužne, crne oči, nimalo ne iznenađuje da se Streep zaljubila u njega gotovo na prvi pogled. A ta je ljubav bila obostrana.
"Nakon što je dobio ulogu u toj predstavi, pričao je samo o njoj", rekao je njegov kolega, glumac Marvin Starkman.
"Bio je potpuno drugačiji od svakoga koga sam do tada upoznala. Privukli su me njegova specifičnost, njegova posebna vrsta ljudskosti, njegova znatiželja o ljudima i njegovo suosjećanje", rekla je Streep kasnije.
U trenutku kada su se upoznali, Cazale je bio onaj poznatiji, ali oboje su i dalje bili umjetnici u nastajanju. Kako prenosi New York Post, Cazale je redovito vodio Streep u restorane u četvrti Little Italy, a vlasnici restorana često su im dopuštali da tamo jedu besplatno jer su bili fascinirani činjenicom da je Fredo iz 'Kuma' odabrao baš njihov restoran.
"Bili su odlični za gledati jer su oboje na neki način izgledali smiješno. Bili su ljupki na svoj način, ali jako šašav par. Za njima su se okretale glave, ali ne kako bi netko rekao 'wow, kako je ona lijepa'", rekao je dramatičar Israel Horovitz.
Michael Schulman, autor biografije 'Her Again. Becoming Meryl Streep', napisao je kako je njihova veza napredovala izuzetno brzo te su nakon vrlo kratkog vremena živjeli zajedno u Cazaleovu stanu u Tribeci.
Bili su par koji je izazivao zavist kod gotovo svakoga u njujorškom kazališnom svijetu i neko vrijeme činilo se kao da je sve savršeno - ona je izgrađivala karijeru kao najbolja glumica svoje generacije, on je već bio jedan od najboljih glumaca svoje generacije, sve je bilo točno onako kako je trebalo biti. A onda se u svibnju 1977. godine sve promijenilo.
Naime, Cazale se već neko vrijeme osjećao jako loše te je čak i propustio nekoliko izvedba predstave 'Agamemnom', u kojoj je tada glumio, što je zabrinulo njegovog redatelja i pokrovitelja Joea Pappa, koji mu je odmah dogovorio hitan pregled kod svojeg liječnika u Upper East Sideu.
Nakon samo nekoliko dana, Cazale je dobio svoju dijagnozu: terminalni rak pluća koji je metastazirao. U svojoj knjizi Schulman je opisao trenutke u bolnici nakon što je mladi par saznao užasne vijesti:
"Na trenutak je i Meryl ostala bez teksta. Ali ona nije bila osoba koja samo tako odustaje ili koja će dopustiti da je očaj preuzme. Podigla je pogled i pitala 'Kamo ćemo na večeru?'"
Cazale je odmah odustao od svoje predstave. Streep je u tom periodu glumila u mjuziklu 'Happy End', ali svoju tjeskobu i tugu nije pokazivala ispred svojih kolega. Cazale je i dalje ponekad navraćao u kazalište, i dalje je pušio svoje cigare i gotovo nitko nije znao koliko je njegovo stanje zapravo ozbiljno. Čak je i Cazaleov brat Stephen mislio da je situacija bolja nego što je zapravo bila, sve dok Cazale jednog dana tijekom šetnje nije počeo iskašljavati krv.
Al Pacino, njegov dugogodišnji prijatelj, pratio ga je na tretmane zračenja i čekao ga u čekaonici, nadajući se da će se njegov prijatelj oporaviti, a sam Cazale borio se za povratak na posao, inzistirajući da se osjeća dovoljno dobro da nastavi s glumačkim radom. Kako bi što više vremena mogla provesti s Cazaleom, Streep je prihvatila ulogu koju je prezirala samo kako bi bila uz njega - postala je "djevojka u filmu", izuzetno pasivna, tiha i ranjiva djevojka koja je, kako je sama Streep opisala, zapravo predstavljala "muški pogled na žene":
Film u kojem su glumili bio je Lovac na jelene. Redatelj i glumci borili su se da Cazale dobije tu ulogu iako je produkcijska kuća EMI uporno inzistirala na tome da ga treba otpustiti - nitko nije želio financirati film s terminalnom bolesnim glumcem.
"Rekli su mi da se moram riješiti Johna ili će otkazati cijeli film. Bilo je grozno. Provodio sam sate i sate na telefonu, urlao sam i svađao se", rekao je kasnije redatelj Michael Cimino.
Troškove osiguranja za Cazalea je, kako je kasnije ispričala Streep, pokrio upravo Robert De Niro koji je žarko želio da Cazale ostane glumiti u filmu. Kada je snimanje napokon završilo, jedino što je Streep željela bilo je neprestano biti uz svoju ljubav, no troškovi liječenja bili su previsoki te je preuzela glavnu ulogu u mini-seriji 'Holokaust', samo kako bi zaradila novac za njegovo liječenje. Serija se snimala u Austriji, a Cazale je bio preslab za putovanje.
Kada se Streep napokon vratila u New York, njegovo je stanje bilo gore nego ikada.
Par se potpuno povukao iz javnosti. Cazaleov se rak proširio na njegove kosti, a Streep je neprestano bila uz njega i pratila ga na svaki pregled i na svaki tretman zračenjem.
Početkom ožujka 1978. godine, Cazalea su zaprimili u bolnicu Memorial Sloan Kettering. Streep se nije odvajala od njegova bolničkog kreveta. Nakon nekoliko dana, 12. ožujka 1978. godine u 3 sata ujutro, Cazale je preminuo. Posljednje riječi koje joj je uputio bile su:
"U redu je, Meryl. U redu je."
Schulman je u svojoj knjizi opisao kako su sve emocije koje je Streep mjesecima držala u sebi tada napokon izašle na vidjelo. Plakala je i jecala te je odmah nazvala Cazaleova brata i plačući mu ispričala što se dogodilo.
Ta je godina, 1978., Meryl Streep donijela uspjeh za uspjehom: osvojila je nagradu Emmy za 'Holokaust', bila je nominirana za Oscara za 'Lovca na jelene' i dobila je ulogu u filmu 'Kramer protiv Kramera', za koji će kasnije osvojiti Oscara.
Ali za Streep je ta godina zauvijek ostala upamćena po najvećoj boli i tragediji jer je godina koja joj je donijela toliko uspjeha ujedno bila i godina koja joj je zauvijek oduzela čovjeka kojeg je voljela, njezinu prvu i pravu ljubav.
