Kultura
891 prikaza

Ljubavna priča kiparskog para uklesana u bračkom kamenu

1/5
Ivona Ivanović/PIXSELL
Preminuo je poznati slovenski kipar Janez Pirnat Nejašmić koji je posljednje desetljeće života proveo na Braču zajedno sa svojom suprugom, hrvatskom kiparicom Sandrom Nejašmić Pirnat

Akademski kipari, Bračanka Sandra Nejašmić Pirnat (50) i Slovenac Janez Pirnat Nejašmić, koji je nedavno preminuo u svojoj 89. godini,  upoznali su se točno na pola puta između njihova mjesta prebivališta, 250 kilometara od Postira i 250 kilometara od Ljubljane - u Otočcu. Sve je rezultiralo ljubavnom pričom, brakom i zajedničkim životom na otoku Braću gdje ih je prije šest godina intervjuirala naša novinarka. Intervju povodom smrti Janeza Pirnata Nejašmića sada prenosimo u cijelosti.

U Otočac su pozvani na međunarodni simpozij kipara, i priznali su nam, ni jednome ni drugome nije se baš nešto posebno išlo. No ipak su otišli, potpuno nesvjesni da u Otočcu na njih čeka ljubav. I to ona na prvi pogled. 

- Imala sam Janovu monografiju otprije, bila sam oduševljena njegovim stvarima. Ali po priloženim fotografijama, gdje je dosta mlad, nije mi bio nešto privlačan. A onda sam ga upoznala uoči otvaranja simpozija, djelovao mi je kao čovjek sa stilom. Na simpoziju smo trebali napraviti ličnosti iz povijesti. Svi smo odmah počeli s radom, a Jana nigdje nije bilo, dva ili tri dana. A onda je došao i u jednom potezu maestralno napravio skicu. Bilo je to fantastično, a ja sam bila fascinirana. Tijekom simpozija Jan i ja počeli smo se družiti, a toliko smo vremena provodili zajedno, u razgovoru, da su nas morali tražiti jer su se brinuli gdje smo. Razmijenili smo brojeve telefona i on me ubrzo nazvao. Bila sam na sedmom nebu, jer ja njega ne bih bila nazvala, ja bih patila i razmišljala o njemu. Tako smo se počeli nazivati, dopisivati, pa onda su uslijedili susreti u Zagrebu, pa je on dolazio k meni na Brač, drugu godinu smo bili malo tu, malo u Ljubljani, a onda smo se 2011. godine vjenčali, u lipnju u crkvi sv. Vlahe u Dubrovniku, a u prosincu je bilo civilno vjenčanje u Ljubljani. Ja sam uzela njegovo prezime, a on moje i sada smo oboje trajno u Postirama - rekla nam je Sandra koja je na Braču obnovila svoju djedovinu.

 | Author: Ivona Ivanović/PIXSELL Ivona Ivanović/PIXSELL

- Kad sam upisala Akademiju, stalno su me pitali tko mi je u obitelji umjetnik, a istina je da su moji preci seljaci, poljoprivrednici, i ja sam ponosna na svoje vlaške korijene, koji sežu iz Poljičke Republike. I iako sam iz radničke obitelji, svi su imali razumijevanja za moj odabir iako se majka znala brinuti jer se često govorilo da su umjetnici gladni. No uživala sam veliku podršku, i kao šesto dijete imala sam sve kao da sam jedinica - rekla je Sandra. Nakon 12 godina provedenih u Puli gdje je u školi za primijenjenu umjetnost i dizajn predavala na kiparskom odjelu, obradi drveta i kamena Sandra je počela ozbiljno razmišljati o povratku u Postire: 

- To nije bila laka odluka. Bila je 2009. godina, čekao me novi početak, došla je i kriza, bez stalnog zaposlenja, ali kad bih sve zbrojila i oduzela, ionako mi kao podstanaru u Puli nije ostajalo ništa novca. A onda je uslijedio sudbonosan poziv u Otočac - pričala je Sandra. Na pitanje je li razmišljala o razlici u njihovim godinama kaže da je imala predrasude, ali ju je više od toga mučilo to što nije željela imati partnera kipara, a niti udovca. 

 | Author: Ivona Ivanović/PIXSELL Ivona Ivanović/PIXSELL

- Ali kad vam se dogodi ljubav, nema više nikakvih razloga na putu, sve više shvaćam da je imati kipara za supruga i prednost, jer on ima dva magisterija. Mi ne radimo niti slično, ali svako jutro doručkujemo zajedno i dosta razgovaramo, i u tom razgovoru on me ponuka da o svojim djelima razmišljam na više različitih načina. On neće reći - nemoj to ovako, nego onako, ali će me kroz razgovor natjerati da sama razmišljam o drugim opcijama - rekla nam je Sandra za Janeza, koji je sam  inzistirao da žive na Braču iako bi Sandra, kako nam kaže, išla živjeti s njim na Mjesec da je on tako želio jer nije važno gdje živiš nego s kim. 

 | Author: Ivona Ivanović/PIXSELL Ivona Ivanović/PIXSELL

- Brač te primi, tu nema prilagodbe, ovo je moj zavičaj. Svi veliki gradovi, i Zagreb i Ljubljana i Beograd, to nije ništa. Svako mjesto ima svoje male zakone, ali ja želim živjeti sada i sutra. Za mene je čitava moja povijest iza mene. Još trebam učiti. Tome me naučila moja teta Mici, fantastična žena, i nema dana da ne pomislim na nju. Ona me naučila da ništa ne znam, da uvijek trebam učiti. Teta je od mene napravila normalnog čovjeka, a ne blesavog umjetnika. Neki talent jesam naslijedio od oca Nikolaja, koji je bio učenik Ivana Meštrovića i cijenjen slovenski kipar. Ali, recimo, moj otac nikada dlijeto nije držao u rukama, on je modelirao, a drugi bi radili. 

 | Author: Ivona Ivanović/PIXSELL Ivona Ivanović/PIXSELL

Pa ni Meštrović nije bio kamenorezac, bio je modelar. A meni je važno da uzmem kamen, s brda, u kamenolomu, s rijeka, obala, ono što drugi ne vide, a onda se ja prilagođavam tim oblicima i stavljam svoj znak na to. Ja sam zapravo velika lijenčina  - šalio se Janez koji je napravio više od  2000 kamenih radova. No, kaže, to nije ništa. Na pitanje koji rad mu je najdraži, poseban, kaže: 

- To je kao kad dođete k majci koja ima desetero djece, pa još onda 50 unuka i pitate je koji joj je najdraži. Najdraži mi je rad onaj koji još nisam napravio, onaj koji ću napraviti sutra, onaj u glavi - rekao nam je Janez koji je na pitanje što ga je osvojilo kod Sandre srdačno i nasmijano raširio ruke:

- Ona! Pa, pogledajte je! Samo je pogledajte! Ona je prekrasna, talentirana, pedantna, ima zlatne ruke! Ona će izraditi prekrasnu galeriju portreta čime će ostaviti velik doprinos hrvatskom kiparstvu - rekao nam je Janez koji u Ljubljani ima svoju galeriju gdje izlaže vrhunska djela već 30 godina. On i Sandra trenutačno imaju izložbu u Novom Mestu.  

- Janez ima nešto više radova, a ja sam se predstavila kompozicijama golubica te homageom francuskom kiparu Augustu Rodinu. Tu je i moj pozlaćeni pimpek u kamenu, na stolcu - pričala nam je Sandra koju smo pitali otkuda sada spolovilo u priči, s obzirom na to da smo tijekom razgovora stekli dojam da je sklonija vjerskim temama, a ona je smijući se rekla: - Ovo je najpobožnija tema zapravo, ljubav.

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.