Uobičajeno se smatra da mladim hrvatskim umjetnicima i umjetnicama nije nimalo lako i da je svaki početak krvav, a etabliranje na likovnoj sceni praćeno je nerješivim problemima, od manjka novca i veza do probijanja do potencijalnih kupca. Međutim, slučaj mlade umjetnice Neve Kosić, kojoj je potkraj prošlog tjedna otvorena prva samostalna izložba, ‘Animalija’, u Galeriji ZIPS, prostoru udruge Zelene i plave Sesvete, opovrgava taj realni stereotip, koji je nastao kao rezultat hrvatskih okolnosti i odnosa prema umjetnosti i umjetnicima.
Naime, mlada umjetnica Neva Kosić, još studentica nastavničkog smjera na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, prodala je u rekordnom roku gotovo sve slike s izložbe (ostale su samo tri - jedna za njenu sobu, druga za obitelj, a treća je još slobodna) pokazavši da su njezine slike s motivima životinja - pasa, konja i ptica, “Majčinstvo”, “Mafija”, “Prijateljstvo” i “Stampedo”, brzo, lako i neočekivano pronašle put do kupaca. Ali to još nije sve. Upravo radi i na mnogim narudžbama koje je dobila na proljetnoj kolektivnoj izložbi “Cash & Carry”, kad je svojim radovima na prepad osvojila publiku. Kako tumači taj neočekivani uspjeh? Je li razlog u pogledima bića iz tog životinjskog arhipelaga mlade slikarice, ili rijetkome motivu životinja, koji umjetnici uglavnom izbjegavaju - jedino je Mersad Berber naslikao svoju čuvenu seriju konja, dok su drugi umjetnici uglavnom slikali pse i mačke kao dio obiteljske idile ili tijekom lova, ili je riječ o novom trendu kod kupaca? Neva Kosić odgovara da doista ne zna razlog za tu pomamu, ali pretpostavlja da je ljude, mahom vlasnike pasa, dirnula temom. “Ljudi vide oči svojih pasa na mojim slikama”, kaže te pojašnjava da su joj posjetitelji na izložbi govorili kako oči pasa na slikama vjerno odražavaju nevinost životinja, što je i sama htjela prikazati. Pojašnjava da jako voli slikati “izraz lica” životinja, što je naučila još u školi. U svakom slučaju, kao velika zaljubljenica u faunu sretna je što može stvarati svoj životinjski svemir i što njezine slike dotiču tako mnogo ljudi. To se vidjelo već i na otvorenju izložbe “Animalija” u Sesvetama, na kojem je bilo neočekivano mnogo ljudi. “To me šokiralo, nisam to očekivala”, kaže te dodaje da joj je u organizaciji izložbe puno pomogla školska kolegica s fotoodjela Škole primijenjene umjetnosti i dizajna Elena Šimunić. Na izložbi je predstavila dvadesetak radova s motivima životinja, ogromnih formata 1,80 x 1,30 m, no pokazala je i nekoliko manjih slika, uglavnom realiziranih u tehnici akrila, koja joj je bliska, kaže, i koja joj više odgovara od ulja. Također je neke radove napravila akrilnim flomasterima. Da je riječ o izložbi specifične poruke, naznačeno je već na pozivnici, na kojoj pozivaju publiku da zaroni u duboko promišljanje o svijetu životinja i njihovoj prisutnosti u našem životu i umjetnosti koja oživljava tu povezanost. Koja je bila ideja izložbe? Mlada umjetnica kaže da odmalena voli životinje, osobito pse i konje, i čak je razmišljala o studiju biologije, ali prevagnula je velika ljubav prema umjetnosti te je odlučila spojiti ta dva afiniteta. Nažalost, nema vlastitog psa, nego mačku i - štakora, koji je bio, kaže, u vrlo lošem stanju kad je došao do nje i koji ju je oduševio svojim pokazivanjem ljubavi i zahvalnosti.
“Sve moje životinje prikazane na izložbi personificiraju određene ljudske osobine. Primjerice, bijeli psi simboliziraju majčinstvo, crni prijateljstvo, a psi u odijelima mafiju, tj. pse, koji su zbog svog drukčijeg ponašanja na lošem glasu. Tim radovima, zapravo, kritiziram našu sklonost da životinje pretjerano i nepotrebno personaliziramo, odnosno dajemo im ljudske osobine te tako gubimo realnu perspektivu i stvarni doživljaj životinja. Ja jako volim životinje i mislim da mogu biti dio obitelji, ali ne smijemo zaboraviti da one nisu ljudi, ali imaju svoju osobnost i svoje osjećaje. Ljudi i životinje nemaju isti kapacitet mozga i imaju različite osjećaje, ali možemo imati predivan suživot i uživati u zajedničkim trenucima. Vrlo mi je važno da ljudi shvate kako nema loših pasa nego da postoje loši ljudi, koji pridodaju psima loše, ljudske osobine”, kaže Neva Kosić. Neva crta oduvijek. Odrasla je u centru Zagreba, gdje je završila Školu primijenjene umjetnosti i dizajna, smjer grafika, a prije nekoliko godina, kao učenica te škole, izlagala je na zajedničkoj tematskoj izložbi “Mitovi i legende na glagoljici” u Gradskoj galeriji Fonticus u Grožnjanu. Zatim je kao studentica zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti sudjelovala u projektu Murali Murtić, koji je priređen u okviru popratnog programa velike obljetničke izložbe “Murtić 100”, koja je predstavljena u Domu HDLU-a. Studenti su odabrane segmente Murtićeva opusa reinterpretirali kroz street art u vizualno raskošne murale velikih formata, koji su zatim izloženi na 20 panoa uzduž Maksimirske ceste. Inače, Neva Kosić vrlo je zadovoljna nastavničkim smjerom na zagrebačkoj Akademiji, a posebno poticajnom atmosferom na Jabukovcu, gdje se “u prirodi, uz pjev ptica” lakše radi. A onda je izlagala na kolektivnoj izložbi “Cash & Carry”, koja je bila presudna za njezin rad. Osim slikanjem životinjskih motiva, bavi se, onako za dušu, digitalnim crtanjem na grafičkom tabletu te izradom raznih figurica. Također je u mlađim danima sinkronizirala crtiće, a glumila je i u nekim dokumentarno-igranim serijama.
“Bila sam vrlo zatvorena i imala sam neke krize, a onda sam se počela otvarati kao osoba, što se odrazilo na moje afinitete. I odjednom mi se otvorilo slikanje i sad istražujem u tome mediju. Puno sam naučila od profesora Grgura Akrapa, shvativši da i slikanje mogu shvatiti crtački i da pritom nemam barijeru tuđe priče nego da stvaram svoju, vlastitu temu”, kaže Neva Kosić.
Pitamo je kakve prilike imaju mladi umjetnici nakon završetka likovne akademije, pružaju li im se šanse za prezentaciju na likovnoj sceni, kako stoji stvar s ateljeima... “Zasad ne mogu o tome govoriti jer sam tek na početku i još se savjetujem s profesorima. Sve se dogodilo iznenada. Moji su radovi naprosto ‘buknuli’ u svibnju na izložbi mladih umjetnika ‘Cash & Carry’, u prekrasnom prostoru Akademije na Jabukovcu, tako da zasad nemam dovoljno informacija. Napokon sam se oslobodila, shvativši što želim raditi, a to se odrazilo na moje slike i ljudi su pokazali veliko zanimanje za moje radove. Gotovo svi radovi su prodani! Kad sam shvatila koliko je ljudi zainteresirano za moje radove i kako je velika potražnja za njima, osobito za bijelim psima na papiru, koje sam nazvala ‘Majčinstvo’, nisam mogla vjerovati. Mislim da su ti bijeli psi bili ključni, oni su sve pokrenuli. Taj pozitivni feedback vrlo mi je mnogo značio”, kaže mlada umjetnica te dodaje da joj je to vjetar u leđa za budući rad. Zna li tko su kupci njezinih slika, s obzirom na to da je poznato kako se kod nas slike kupuju uglavnom za vjenčanje, odlazak u mirovinu i profesionalne obljetnice, a tek u novije vrijeme pojavili su se mlađi obrazovani kupci višeg materijalnog i profesionalnog statusa. “Teško mi je govoriti o profilu kupaca jer ne želim ulaziti u privatni život ljudi”, kaže te dodaje da jedino zna kako svi njezini kupci također imaju psa. “Sad imam specifičnu narudžbu. Jedna djevojka naručila je portret svojeg psa!”, kazala je Neva Kosić. Zanimalo nas je može li se živjeti od prodaje slika, odnosno kako se kreću cijene njezinih radova, no mlada je umjetnica diplomatski odgovorila da formiranje cijena ovisi o potražnji, motivima i formatu rada. “Ali uvijek sam otvorena za dogovor”, zaključila je Neva Kosić.
