Kultura
132 prikaza

Lutkokaz - i uspavani div na istoku ima konja za trku

1/4
Duško Jaramaz/Pixsell
Lutkarstvo ima jezik koji treba savladati. Kad se prevladavaju te početne prepreke, otvara se prostor izražavanja. Subverzija je u vrhuncima te iznimno vizualne umjetnosti njezin vjerni suputnik

Višestruki dobitnik Tonyja, redatelj Jack O’Brien, na pitanje usuđuje li se raditi s lutkama odgovara: “Ako ste vjerni tradiciji, onda će publika za vas napraviti veliki dio posla”. Kad je u pitanju lutkarstvo u Hrvatskoj, još se mnogo toga ne usuđujemo. Otvoriti mu prostor na nekom od naših uglednijih kazališnih festivala ili ga propustiti u kazalište za odrasle. Pritom ne mislim tu na grandomaniju poput “War Horsea”, hita iz londonskog The Nationala, nego kreativnu sinergiju različitih izvedbenih elemenata, koja se trenutačno može jedina boriti s tehnološkim osiromašenjem mašte. S druge strane, lutkarstvo ima jezik koji treba savladati. Kad se prevladavaju te početne prepreke, otvara se prostor izražavanja i govorenja kroz lutku svega onoga što izvođač ne može. Subverzija je u vrhuncima te iznimno vizualne umjetnosti njezin vjerni suputnik. Jedanaestu se godinu zaredom tako odvija festival osječke Akademije za umjetnost i kulturu - Lutkokaz. Isprva osmišljen kao način predstavljanja svega što mogu i znaju struci, ali i široj javnosti, posljednjih godina dobiva međunarodni karakter. Ove je godine tako pod kišobranom Kreativne Europe s još tri kazališta (Lutkovno kazalište Ljubljana, kazalište “Lele” Vilnius i Puppet Animation Scotland/Manipulate Festival) održano u okviru projekta “Kritička platforma suvremenog lutkarstva EU”. 

 | Author: Duško Jaramaz/Pixsell Duško Jaramaz/Pixsell

Umjesto uobičajenih desetak dana, proteže se na tri mjeseca, točnije kalendarske druge polovice ožujka, travnja i svibnja. Koliko su zagrebački studentski ispiti produkcijski blještavi, pa ih u zadnje vrijeme prate i kritike u dnevnim novinama, toliko je sve što se događa po skromnim osječkim ispitnim dvoranama ladanjski zaigranije, bez ambicioznih zalogaja, ali s kreativnom snagom koja može dobaciti dalje od uobičajene nišne publike. Iz tih je skučenih dvorana Lutkokaz prešao na YouTube zbog pandemijskih neprilika. U moru festivala, ali i besplatne ponude streaminga europskih kazališta, poput berlinskog Schaubühnea, donekle gubi svoj šarm jer se s jednim kadrom gube svi detalji i načini pripovijedanja u lutkarstvu. Nema tu mnogo riječi, sve je vizualno i poetski. S bogatom ponudom studentskih kratkih filmova, prikazivanjem suvremenih tendencija poput “Djevina skok ili proljeća u slijepoj ulici” (ZKM, 2001.) Krune Tarle i grupe Fasade, ali i ispitne predstave Šimunovićeve “Duge” (AUK, 2015.) Tamare Kučinović upućuje na to da festival želi pomiriti tradiciju te vlastito nasljeđe s promicanjem naglašenog studentskog autorstva. Ono je najizraženije u studentskim predstavama “Samoizolacija u 40 minuta” (mentorica Maja Lučić) Jure Ruže i “Bračne muke iz vizure ruke” (mentor Hrvoje Seršić) Tonija Leakovića. Obje su se predstave mogle uživo pogledati na prošlogodišnjem, 51. PIF-u.

 | Author: Davor Javorović/PIXSELL Davor Javorović/PIXSELL

Ružinu “Samoizolaciju” prati borba za svaki simetrični ogrizak, ali i jasno prokazuje suludost slijepog slušanja bilo kojeg autoriteta. Stalni zvuk alarma, sporost i besmislenost rutine dana koja se svodi na dezinficiranje svake površine tijela, ali i namještaja pokazuje koliko je lako u pandemijskim okolnostima popucati po šavovima kad svaku situaciju vidimo kao visokorizičnu. Leaković braku pristupa nešto bezbrižnije i humorno s očekivanim happy endom. Visoke tenzije prati Darko Rundek, a ruke nevjerojatno lako dobivaju ljudsko naličje. Iako dramaturški brzo pada, animacijski se vrlo brzo vraća na tračnice slavonske inačice “Oni” Tisje Kljaković Braić. U seriji kratkih studentskih filmova, koji su i dalje dostupni na mrežnim stranicama contemppuppetry.hr, prevladavaju različite tehnike animacije bez nekih značajnijih promišljanja bilo scenarija, bilo obrata. Uglavnom je riječ o pokaznim vježbama. Otvorena je i virtualna izložba “Lica iza lutaka” s portretima lutkarskih kreatora i tehnologa u nastanku upotpunjena njihovima razmišljanjima o lutkama i kazalištu. U svibnju kao veliki finale festivala napokon slijede i premijere.Lutkokaz iz relativno skromnih početaka, usmjerenih isključivo na Akademiju te usku profilaciju, s međunarodnim partnerima i stabilnijim financijama ide putu ozbiljnije profesionalizacije pritom zadržavajući osnovnu namjenu u pokazivanju studentskih i mentorskih radova. U jeku pak stalnog širenja same Akademije razvidni su i kamenčići spoticanja s dramaturgijom. Ona zahtijeva ozbiljan rad i posvećenost. Ipak, uz obilje umjetničkih senzibiliteta, vještina i zabave mali-veliki festival u internetskoj ograničenosti dokazuje kako i uspavani div na istoku ima konja za trku. Uostalom, za kvalitetan rad nije potrebna produkcijska mašinerija, nego samo pokoja dobra subverzija.

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.