Martens: Ne žalim ni najmanje za Jugoslavijom, ali Andrić i njegovi prijatelji nisu bili naivni

Oscar Wilde je jednom prilikom rekao - ili mu je ta izjava, kao i mnoge druge, kasnije pripisana - da je novinarstvo “umjetnost nepotpunog”. “Možeš tu i tamo pokupiti neke djeliće slagalice, ali nikad ne možeš sastaviti čitavu sliku”, rekao je Wilde. Ipak, otkad su se pojavili prvi javni mediji, novinari su u stalnoj potrazi za “čitavom slikom”, za zaokruženom pričom koja će neku temu osvijetliti iz svih kutova i javnosti ponuditi autorovu “istinu”, ako tako nešto uopće postoji. Jednog takvog zadatka, koji doduše daleko nadilazi ograničenja i ambicije novinarske profesije, prihvatio se prije desetak godina njemački novinar Michael Martens: odlučio je napisati biografiju Ive Andrića. Martens je 46-godišnjak iz Hamburga, koji je gotovo dva desetljeća kao “balkanski” dopisnik Frankfurter Allgemeine Zeitunga i drugih njemačkih medija živio na jugoistoku Europe - u Beogradu, Ateni i Istanbulu. Kad je kao mladi novinar početkom 2000-ih došao u Srbiju, sjetio se preporuke svog srednjoškolskog nastavnika i pročitao roman “Na Drini ćuprija”, koji mu je otvorio vrata u literarni svijet Ive Andrića. Djelo jedinog jugoslavenskog književnog nobelovca dovoljno ga je zaintrigiralo da, godinama kasnije, odluči napisati njegovu biografiju. Rezultat Martensova sedmogodišnjeg rada - kopanja po arhivima, iščitavanja gomila knjiga i privatnih pisama, razgovora sa stručnjacima i još živim svjedocima - knjiga “Vatra u vatri” objavljena je u ljeto 2019. na njemačkom jeziku, da bi u sljedećih godinu dana doživjela bosansko, srpsko i hrvatsko izdanje. U sve je tri zemlje knjiga privukla veliku pozornost javnosti, a Martens je dao gomilu intervjua za razne medije s prostora bivše Jugoslavije. Te je intervjue okupio u nedavno objavljenoj knjizi “San zvan Jugoslavija: razgovori o Ivi Andriću” u izdanju Naklade Ljevak. Tim povodom Martens je ljubazno pristao na razgovor za BestBook, koji je odrađen uz pomoć prevoditeljice Jelene Pržulj.