'Mač - jednom davno' je poučna izložba - mačeva

Cijela Europa nalazište je mačeva, oružja koje nas ne prestaju fascinirati ni danas, bez obzira na to što više nemamo nikakve veze sa svijetom u kojemu su postojali. Vitez, dobro opremljeni ratnik s mačem, kopljem i štitom u ruci, koji jaše na svojem konju, slika je koju zamišljamo kad mislimo na srednji vijek. U 12. stoljeću idealan vitez nije više samo ratoboran i dobro opremljeni muškarac, nego džentlmen koji je dobar pjesnik, glazbenik, sportaš, dvorjanin i romantičar spreman iskazati ljubav dami koju voli. Ali mač kroz stoljeća ostaje konstanta i u rukama grubog ratnika i uglađenog viteza. Jedno je od prvih oružja poznatih čovjeku, s namjenom da se obrani ili ubije, simbol oklopljenih plemića, ratnika i putnika namjernika. Iako datira još iz brončanog doba, tijekom turbulentnih kretanja u srednjem vijeku odvijala se utrka u proizvodnji što učinkovitijih i ubojitijih mačeva, dok se ujedno pokušavalo osmisliti što efikasniji oklop kroz koji mač neće prodrijeti. U radionicama su kovane različite vrste mačeva, neki s namjerom da se koriste jednom rukom, dok je u drugoj bio štit, a neki tako da se zbog veličine koriste s obje ruke. Dizajn se mijenjao i unapređivao, pogotovo u kasnom srednjem vijeku, dok je oštrica postajala duža. Primjerice, protivnik na konju udarao se mačem u potkoljenicu, dok se s konja pješaka udaralo vertikalno. Kad bi brid sječiva zahvatio određeni dio ljudskog tijela, glavu ili ud, raskolio bi ga na dva dijela. Vitez ili ratnik svoga protivnika mogao je i probosti. Za izradu sječiva bila je potrebna visoka razina umijeća koju nije imao svaki kovač. Kovači su kovali prutove i ugrubo oblikovali mačeve, koje su potom preuzimali mačari koji su ih kalili i davali im finalan oblik. Ima neke intimističke simbolike koja povezuje mač s njegovim vlasnikom, ali i mač s jednim narodom, koji se njime borio za svoj opstanak.