Nakon što je 2015., ocijenivši ga svojim najosobnijim pismom, u romanu “Mogla sam to biti ja” oslikala živote kakvi su se mogli dogoditi da su njihovi protagonisti bili hrabriji, odlučniji ili, jednostavno, drugačiji, spisateljica, dramatičarka i književna urednica, trenutna ravnateljica Drame splitskog HNK Marina Vujčić, 2021. se, objavom dnevničkih zapisa okupljenih pod naslovom “Stolareva kći”, pred čitateljima potpuno razotkrila. Dobrovoljno se lišivši sigurnosti glasova svojih likova, u opsegom nevelikim, ali emocijom snažnim upisima, Marina Vujčić pokazuje kako se i svakodnevica može pretvoriti u književnost te kako književnost, čak i kad to nije svjestan odabir, u tu svakodnevicu uplovljava. Baš su ta saplitanja i preplitanja, zakuci što ih najintimnijim pisanjem otvara, bili i povod ovom razgovoru.
812
prikaza
Marina Vujčić: Osjećam tugu što me nitko ne pokušava odgonetnuti
1/8
Odrastajući uz oca stolara, naučila sam baratati alatom, prilagođavati sebi prostor u kojem živim, sastavljati, obnavljati ili čak izrađivati jednostavniji namještaj – a sve je to itekako pridonijelo mojoj neovisnosti
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka
