"Među desnima ne postoji ništa tako krvoločno kao ustaštvo"

DORH je nedavno izvijestio da "nema razloga za sumnju u kaznenu odgovornost" bivšeg ravnatelja HAVC-a Hrvoja Hribara. Ono što je svatko razuman, ne nužno upućen u detalje rada tog uspješnog pogona domaće filmske industrije, znao otpočetka ovog specifičnog kulturkampfa. Hribar ima velikog razloga za zadovoljstvo jer je DORH-ov "nalaz" - javan. Ali što je s bilancom od gotovo dvije godine otvorenog medijskog linča (ne samo) na njegov profesionalni integritet? Pitanje je što i kome taj nalaz predstavlja "zadovoljštinu". Razgovaramo o posljedicama, tražimo širi kulturnopolitički plan.

Politički korifeji napada na vas, poput Zlatka Hasanbegovića, i dalje pokušavaju gurati medijski spin o tobožnjoj 'pilatovskoj i pitijskoj' naravi 'nalaza DORH-a' što je sad jedino komično. Ili nije? Imate elemenata za tužbu naknade 'duševne boli' nakon evidentnosti medijskog linča. Jeste li razmišljali o kakvim pravnim instrumentima? Na analitičkoj razini, zanimljivo bi bilo pratiti tijek pretpostavljene tužbe na medijski linč: kao školski primjer demontaže ulizivačkog diletantizma većine domaćih medija...

Mediji koje spominjete imali su svoje lucidne i manje lucidne trenutke. Na naslovnicama vas proglase državnim neprijateljem, a službena isprika se objavi za dvije godine, dolje lijevo, sitnim slovima, na predzadnjoj stranici. Ako izuzmemo HRT, jer oni se ne ispričavaju. Ako mi HRT plati minimalnu naknadu za svaku klevetu koju su objavili, više ništa neću morati raditi do smrti. Osoba koju nudite kao špicenkandidata za sudski progon je isto tako dobro odabrana. Bivši ministar je, kako se čini, počinio kazneno djelo lažnog potkazivanja te je pritom vjerojatno zlorabio svoju tadašnju funkciju, prikrivao informacije, obmanjivao i javnost i druga državna tijela.

Igor Kralj/PIXSELL

Ova vlast bez problema prinosi 'žrtve radikalima'. Kao žrtvu figure: u ime čega? I vi ste bili 'takav slučaj'. A što je s političkom opozicijom? Institucije, znamo, danas nisu na glasu. Kao bivši ravnatelj ugledne istitucije u vrijeme različitih vlada, u što ste danas sigurni, a prije niste bili?

HAVC je bio uspješan, možda najplodniji strukturni projekt u hrvatskoj kulturi, sve tamo od Savke i Tripala. U zadnjih 30 godina se u hrvatskoj kulturi organizacijski nije dogodilo gotovo ništa, zato nije teško iskočiti. HAVC je bio organ stvarne kulturne politike - a ne muljave, partijske, deklarativne - i to isključivo zahvaljući svojoj nadstranačkoj naravi. Za mene je stvarna politika jedino ona koja donosi promjenu, ima hrabrost generirati događaj bez povratka. Morate znati, međutim, da problemi HAVC-a nisu počeli s ranije spomenutim Karamarkovim šogorom, odnosno dotičnim šogorovim šogorom te ženom šogorova bratića ili kako su već sve krvno umiješani naši stormfronteri. Smicalice su počele još 2011. i 2012. - zahvaljujući nekolicini lijevih predstavnika glazbene aristrokacije i tako dalje.

U vremenu 'prije objave DORH-a' nije vam lako bilo doći do posla u domovini? Iako, filmska industrija, čiji ste dio na digitalnoj, a ne nacionalnoj razini, živahno napreduje: tko bi, uostalom, profesionalcima u EU mogao objasniti zašto Hrvati sebi 'kopaju AV-grob'? I planirate li film? Sad se možete prijaviti na natječaj HAVC-a...


Nije lako doći do posla u Hrvatskoj kad ste filmski redatelj, nisam izuzetak. Niti se od tog posla može živjeti. Na natječaje HAVC-a nisam se javljao. Kao što znate, odobrava se sve manje filmova i dodjeljuje im se sve manje sredstava. Film se vrlo konkretnim administrativnim mjerama deprofesionalizira te pretvara u hobi kritičara i političara.

Putujete po europskim festivalima, žirirate, pijete kavu s poslovnim partnerima iz vremena kad ste bili ravnatelj HAVC-a. Pa kakav je status domaće suvremene kinematografije? I kako procjenjujete njezin rast, s obzirom na padajući trend produkcije? Rijetki domaći profesionalci javno govore o statusu HAVC-a 'nakon Hribara' i upućuju apele o 'eutanaziji hrvatskog filma'? Je li tako?


Audiovizualna industrija je treća najveća industrija u EU, nakon prehrambene i građevinske. Snima se oko nas puno. Vrti se jako velik novac, a hrvatska proizvodnja stagnira: za dobro Mađarske i Srbije, dakle opet ima neke koristi. Samo ne za našu državu. Zašto bi itko u svijetu plakao za hrvatskom industrijom? Uostalom, zašto da mi filmaši za njom plačemo? Dio razvoja koji se trebao dogoditi ovdje događa se negdje drugdje, a profesionalci će slijediti industriju - ondje gdje se događa. Odnosno, već je slijede. Hrvatska će ostati političarima, činovnicima i turistima.

A stvar s padajućim trendom proizvodnje mogla se pogledati izravno, u oči, kad je ministrica kulture Obuljen Koržinek (u suradnji s aktualnim ravnateljem HAVC-a Danielom Rafaelićem) odlučila drugačije postaviti bilancu te institucije? Kako se, odnosno zašto, promjena tempa i dinamike proizvodnje domaćeg filma dogodila 'carskim rezom', nije baš jasno. Nitko još nije objasnio dubiozu oko famoznog duga od 50 milijuna kuna (je li točan iznos, ni to javnost ne zna) što je iznos koji je Ministarstvo kulture u vrijeme ministra Bože Biškupića i prije vašega mandata u HAVC-u 'prenijelo" na HAVC-u u nekoj formi administrativnog duga? I je li bila riječ o dugu koji se u to vrijeme potraživao od HTV-a? Pokušajte nam pojasniti...

Nema dostupnih podataka ni javnih objava, nema ni javne rasprave. Mogu gatati pa ću reći da mislim kako je posrijedi, na jednoj strani, problematična prvobitna bilanca HAVC-a i teškoće koje se vuku iz prve dvije godine institucije, a na to se onda, čini mi se, nastavlja neznanje iz računa, nepoznavanje filmskih financija, te neka oblomovska, bezobrazna neosjetljivost za Nacionalni program i stvarne godišnje potrebe Republike Hrvatske. Ili kraće: Ministarstvo kulture je od osnutka dužno HAVC-u golemi novac, što bi bilo bezbolno zataškano da se HRT nije dodatno pridružio svojim dugom. HRT, čija godišnja obveza spram HAVC-a iznosi oko 20 milijuna kuna, tijekom prve dvije godine osigurao je samo 12 od zakonom predviđenih 40. Nadležno ministarstvo, odnosno Vlada, bez velike drame imaju priliku razriješiti ovu situaciju, ali jednostavno moraju zaposliti nekoga tko će biti u stanju voditi ovaj posao. Financijskog i filmskog stručnjaka, naprimjer. Javnost, stručnost, neovisnost. Bez toga nikad više niš' od svega toga.

Igor Kralj/PIXSELL

U slučaju HTV-a, koji je oduvijek epicentar 'nesporazuma' oko autorsko-pravnog i svakog drugog tretmana domaćeg filma - znamo za nedavni polujavni slučaj u kojemu ste 'skoro nastupili' na HTV-u?! HTV je 'trebao izjavu' za televizijski format jedne teme i tražio profesionalca unutar Društva hrvatskih filmskih redatelja (DHFR) a to ste, po službenoj dužnosti unutar društva, bili baš vi. Ali s HTV-a je DHFR-u promptno javljeno da 'nitko ne treba doći'. U nekoj bi kulturi to bio skandalozan čin, ali se nije 'pročuo'. Zato ga navodimo. Iz pedagoških, a ne moralizatorskih razloga... Komentar?


Očito znate za anegdotu. HRT je, poslovično u zadnji tren, tražio eksperta iz Društva redatelja koji bi u nekoj emisiji objasnio okolnosti oko Direktive o autorskom pravu pa su me kolege zamolile da odem na Prisavlje, jer je Direktiva moje područje. Zaustavljen sam takoreći na porti. Gospođa Milić, inače majka glasnogovornika HDZ-a, zabranila je moj ulazak na sveto tlo HRT-a. Zgoda je zanimljiva u kontekstu pitanja o mojem profesionalnom životu. Zamislite kako bi tek reagirali da nešto želim režirati, a ne samo pričati o europskim poslovima.

HAVC je u vaše vrijeme poticao suradnju s HRT-om, modelom 'kuna za kunu' ili tome slično. Znate li što je s tom ili suradnjom sličnoga tipa danas?


Najbogatija, da ne rečem najvrednija ustanova hrvatske kulture, s velikih 150 milijuna eura godišnje, propada. Profesionalno, tehnološki, civilizacijski, moralno i materijalno. Država, ali ni javnost, ne namjeravaju preuzeti odgovornost. Svi su navikli na eutanazije i kastracije. Zamislite što bi se dogodilo u Italiji da RAI prekine emitiranje na 70 minuta? Koliko bi ljudi odletjelo iz uprave u Francuskoj? BBC bi vjerojatno bio ukinut da mu se tako nešto dogodi. HRT u ovoj državi, međutim, može baš sve - pa zašto bi onda plaćao dugove, poštovao autorsko pravo, zanimao se za potrebe publike ili, općenito, slijedio zakone i propise?

Nastavak na sljedećoj stranici...