"Autorica", kako je u katalogu izložbe navela kustosica Karla Pudar, "ciklus gradi pažljivo stvarajući snažne odnose, dinamične i istovremeno melankolične atmosfere, kao i ispreplitanja simbolike naziva slika i subliminalnih referenci na pop kulturu koje gledatelju ne mogu promaknuti. Rezultat je neosporan, trag vremena i poetika življenja pretočene u (auto)biografski portret distopijske generacije." Rođena 1986. godine, Maša Barišić rodom je s Hvara, a od 2012. živi u Zagrebu. Studirala je u talijanskoj L'Aquili i na University of Fine Art u britanskom Lincolnu, gdje je i diplomirala. Izlagala je u Hrvatskoj i Velikoj Britaniji na četiri samostalne izložbe i dvadesetak skupnih, a izložba u Galeriji SC, kako ističe u ovom razgovoru koji vodimo tim povodom, vrhunac je njezinog dosadašnjeg rada i karijere.
Express: Upravo vam je u Galeriji SC otvorena izložba "Dark Euphoria/The Afterparty". Premda iz naslova možemo dobiti neke naznake o tome, recite mi što vas je inspiriralo na ovaj ciklus? Što općenito nadahnjuje vašu umjetnost, što pokreće vašu kreativnost?
Djela su inspirirana ljudima kojima sam okružena, neki su prijatelji, neki poznanici... Komunikacija, verbalna i neverbalna, zapravo je ono što pokušavam prenijeti na platno, "uhvatiti" određene emocije i prikazati ih na način na koji se one prikazuju u našoj sadašnjosti. Moju umjetnost nadahnjuje život koji vodim, loša i dobra iskustva, a kreativnost pokreće puno sati provedenih u ateljeu. I znatiželja.
Express: Na slikama vidimo realistična isprepletena ljudska tijela - polugola ili u šarenoj odjeći - sofe i sagove jarkih boja s cvjetnim uzorcima, kristalne kugle, maske i svilene rukavice. Vaš je kolorit karnevalski veseo, ali u slikama prevladava melankolična atmosfera otuđenosti i samoće. Kako pristupate radu na slikama? Jesu li one unaprijed pažljivo promišljene ili dopuštate da vas vodi slikarska intuicija?
Motivi na slikama podosta su promišljeni prije nego što krenem slikati. Radim sa živim modelima, tako da sam ograničena na količinu vremena koju i oni sami imaju, pa mi je dobra priprema vrlo važna. Melankolija je stanje uma koje poznajem osobno i mnogo bi se dalo razgovarati o tome što je to zapravo, jer meni to stanje nije nužno samo negativno. Introspekcija koja dolazi s melankolijom povlači puno saznanja o samome sebi i svijetu, to zna biti jako bolno, a nekad i neprobavljivo. Vrijeme u kojem živimo je brzo i zastrašujuće je ravnodušno prema nama, taj osjećaj je nit vodilja koju sam htjela dočarati kroz slike. Sam čin slikanja je intuicija. Uvijek imam osjećaj kao da tek učim slikati. Naravno, čin ponavljanja jedne te iste radnje dovodi do većeg razumijevanja materije, ali u slikarstvu ne postoji krivo i pravo, to je ujedno i frustracija i najzabavniji dio.
Express: Studirali ste u Italiji i Velikoj Britaniji, a od 2012. živite i radite u Zagrebu. Koja ste najvažnija iskustva donijeli sa sobom sa studija u inozemstvu? Koje su najveće razlike u pristupu slikarstvu i umjetnosti u Hrvatskoj i u tim zemljama?
Studiranje u inozemstvu bilo je vrlo lijepo iskustvo, iako sam ja odrasla u Velikoj Britaniji, pa mi nije bio toliki šok tamo i nastaviti studirati. Ono što je bila velika razlika u inozemstvu - a što je sad postao trend i u Hrvatskoj - je da se akademije sve više okreću novim medijima. Jako malo mojih kolega na faksu je slikalo, oni imaju drukčiji sistem na likovnim akademijama, koji nije nužno bolji. Vrlo se malo pažnje pridaje tehnici, a puno više konceptu. Ne znam je li to bolje ili lošije, ali je drukčije.
Express: S kojim ste se izazovima susreli kao mlada slikarica i kako ste ih prevladali? Jeste li tražili mentorstvo ili vodstvo od etabliranih umjetnika? Volite li surađivati s drugim umjetnicima?
Naravno da sam se susretala s izazovima, tko god je živ susreće se s izazovima. Mene konkretno najviše su morila pitanja tipa "zašto ja ovo radim?", a prevladavam ih tako da uzmem kist i nastavim slikati. Mentorstvo nisam nikad tražila svjesno, ali se ono pojavi u raznim oblicima, od prijatelja/kolega pa do mojeg partnera, koji je slikar (vrlo dobar). Zanimljivo je surađivati s drugim umjetnicima jer su dvije glave često pametnije od jedne, pogotovo ako ste na istoj valnoj dužini. Ali, što sam starija, više cijenim svoju samoću i tišinu u vlastitom ateljeu.
Express: Jeste li se u svijetu umjetnosti susreli s rodno specifičnim preprekama ili predrasudama? Kakvu ulogu može imati umjetnost u promicanju društvenih promjena i osnaživanju žena?
Odgovor je u samom pitanju. Malo kada se dogodi da kolegu slikara itko pita je li se susreo s rodno specifičnim preprekama ili predrasudama u svijetu umjetnosti. Umjetnost može imati ulogu u promicanju društvenih promjena i osnaživanju žena ako se umjetnik/ca bavi tim pitanjima. Mnogi se time i bave, neki uspješno a neki neuspješno, ali definitivno ima prostora za otvaranje svakakvih pitanja u tom području. Dio mojeg identiteta je da sam ženskog roda, ali moje slikarstvo ne određuje samo ta činjenica. Jedinstvena perspektiva koja je ugrađena u mojim radovima je skup svih specifičnosti koje čine mene. Savjet za mlade slikarice isti je savjet koji sam ja dobila, a koji smatram da mi je pomogao. A to je: "Samo radi".
Express: Uspijevate li pronaći ravnotežu između vjernosti svojoj umjetničkoj viziji i prilagođavanja promjenjivim trendovima ili preferencijama publike? U tom smislu, kako pristupate poslovnom aspektu umjetničkog posla, odnosno marketingu i prodaji svojih slika? Možete li živjeti samo od svoje umjetnosti?
Pokušavam izbjeći prilagođavanje trendovima. Drugo je pitanje koliko je to moguće postići, jer svi smo mi proizvod okoline unutar koje se nalazimo. Idem s premisom da, što god radimo, naći će se publika, tako da se ne opterećujem previše pitanjem što publika želi nego radim ono što ja želim. Marketing ne volim raditi, pa mi tu pomažu iskusniji prijatelji/ce, a slike kupuju ljudi koji imaju sentiment za njih, pa se vrlo često dobro slažemo jer se na nekom nivou razumijemo. Sve više živim od svoje umjetnosti, ali imam i posao uz slikarstvo. Kolegica i ja prije nekoliko godina otvorile smo atelje u kojem držimo radionice slikanja, crtanja i keramike.
Express: Što biste opisali kao svoje najveće postignuće u dosadašnjoj karijeri?
Samostalna izložba koja je sad izložena u Galeriji SC; na njoj sam radila tri godine i ponosna sam na rezultat, čak bih se usudila reći da sam zadovoljna.
Express: Za kraj, možete li s nama podijeliti neke konkretne ciljeve ili projekte na kojima trenutno radite ili koje planirate?
Nemam nekakve konkretne ciljeve, ja sam savjet koji sam dobila, "samo radi", usvojila prilično doslovno: ja slikam, a budućnost će se dogoditi.
