Mit o Aleksi Šantiću ili studija o smrti i prokletstvu

Tko je Aleksa Šantić, pjesnik čiji su stihovi iz njegove popularne balade “Emina”, koja je nastala sad već daleke 1903. godine, završili, pretpostavljam, u većini srednjoškolskih spomenara iz vremena kad je to bio neizostavni dio rituala odrastanja? Ukratko, Aleksa Šantić, rođen u Mostaru 1868. godine, gdje je proveo najveći dio života, gdje je i umro 1924. u dobi od 55 godina, i čije je ime neraskidivo povezano s urbanom mitologijom toga grada, bio je bosanskohercegovački i srpski pjesnik koji slovi kao jedan od najpoznatijih predstavnika novije lirike u Bosni i Hercegovini. Odrastao je u srpskoj, trgovačkoj obitelji koja nije imala razumijevanja za njegov pjesnički talent. Na njegov pjesnički razvoj najviše su utjecali Vojislav Ilić i Jovan Jovanović-Zmaj, a od stranih pjesnika Heinrich Heine, čije je stihove i prevodio s njemačkog. Njegove najvažnije pjesme nastale su između 1905. i 1910. godine, u vrijeme burnih društvenih promjena u Bosni i Hercegovini, u vrijeme kad zemlja, koja je dvadesetak godina ranije izišla iz perioda višestoljetne osmanske uprave, hvata korak za zapadnim svijetom.