Ovo je knjiga - prijateljica. Ona koju svakako želimo zadržati na polici, ostaviti svojoj kćeri kao obaveznu lektiru. Kupiti je za rođendan sestri, majci, baki, prijateljicama - ženama koje su trpjele ili trpe, svim nepoznatim ženama koje će tek trpjeti. Koje će toksično pomiješati s ljubavlju, gušenje sa strašću, misliti da je hodanje po jajima uzbuđenje, a posesivnost briga.
Nisam od pjesama, nikad bila, no svaki je stih mlade Rupi Kaur mali, a tako veliki roman života pa sam se povratku među njezine stihove svake večeri ponovno veselila kao malo dijete. Ona otkriva, raskrinkava, pokazuje nam koliko smo glupe i slabe bile, koliko to više nismo ili koliko to opet možemo biti. Rupi je poput prijateljice koja će nas najbolje razumjeti i u malo riječi savršeno opisati i objasniti kroz što smo prolazile ili prolazimo u toksičnim ili čak nasilnim vezama, u različitim vrstama nasilja i boli, kakvi su tisućljetni obrasci na nas preneseni, zašto radimo to što radimo.
Nikakvo čudo da je "Mlijeko i med" prodan u šest milijuna primjeraka. To je knjiga za svaku ženu, to je zagrljaj najbolje prijateljice kad je najpotrebniji. Kako i sama Kaur kaže, u njezinoj, kulturi Punjaba, mlijeko i med redovito se koriste u medicini. Pisanje ove knjige bio je lijek njoj samoj, a čitanje je lijek nama.
Nevjerojatno zvuči činjenica da je Kaur veći dio knjige napisala kao tinejdžerica, originalno je objavivši 2014. kao - samizdat. Zlostavljanje joj je proždiralo život, stavila je to na papir ne bi li si pomogla, i knjiga je postala jedna od najprodavanijih zbirki poezije 21. stoljeća. Na ljestvici najprodavanijih knjiga New York Timesa zadržala se gotovo četiri godine. Povodom desetogodišnjice prvog izlaska objavljeno je ovo kolekcionarsko izdanje, u kojemu su i njezine misli o nekim pjesmama, priče o tome što ih je nadahnulo, sadašnje mišljenje o njima - rukom pisane bilješke, stari zapisi u dnevnicima, fotografije... Bilješke su, moje je skromno mišljenje, ponegdje i nepotrebne, djeluju kao trivijalan "selfhelp", suvišan uz pjesmu koja razdire, i treba razdirati.
"Svaki put kad kažete kćeri da vičete na nju jer je volite, učite je da nema razlike između bijesa i nježnosti...", poručuje u jednoj od pjesama prekrasna Rupi svim očevima kćeri. Zbirku je podijelila na cjeline: bol, ljubav, slom, lijek, i svaka se ta cjelina zapravo bavi drugom vrsti boli, liječi druge rane.
"Nema veće zablude na svijetu od pomisli da će žena osramotiti dom i obitelj ako bude štitila svoje srce i tijelo." Rupi nam tako lako prenosi tako teške spoznaje, što je na kraju onda pravi "selfhelp". Ona bol ogoli, definira, nacrta nam je pjesmom, stavi nam je pred nos. Kad napokon progledamo, možda ćemo bol moći i priznati i prihvatiti, ne opirati joj se, već naučiti živjeti s njom, dan po dan.
Ovo je knjiga o ljubavi, traumi, zlostavljanju i zacjeljenju. Knjiga - univerzalna prijateljica, za svaku ženu koja je bila, ili će tek postati žrtvom svojih zabluda, naivnosti, manipulacije. Ili za muškarca, svejedno je, patnja ne bira koga će slamati.
