Roman "Ljetno svjetlo, i tada dođe noć" Jóna Kalmana Stefánssona, čija se radnja odvija u malome mjestu na Islandu, nije jedna od onih knjiga koja će vam svojom napetošću izazvati onu čitalačku nervozu, glad za gutanjem stranica. Ovaj roman čita se polagano, on donosi jedno emotivno putovanje kroz svakodnevicu stanovnika jednog izoliranog, klimatski surovog mjesta.
Dnevne rutine i životni zaokreti glavnih protagonista zapravo su prikaz ljudskog postojanja koji se može preslikati na sve zajednice, i one veće i one manje, no dubinu i kompleksnost, posebnost cijeloj priči, ustvari daje upravo islandski kontrast svjetla i tame, ljeta i zime, kao simbolika za duboke emocionalne oprečne kolorite u životu. Autor romana tako neprestano suprotstavlja i diskretno isprepliće optimizam i melankoliju, a svojim likovima udiše nadu pa im je oduzima posvećujući veliku pozornost detaljima i stvaranju veze između prostora i ljudi.
Stranice romana neizostavno su prožete i promišljanjima o smrti i prolaznosti, o ljubavi i gubicima istih. No ništa u ovom romanu nije konačno, nije izvjestan ni opstanak ni nestanak zamišljene zajednice od 400-tinjak duša. Višestruko nagrađivani islandski pisac u fokus stavlja njih osam, gradeći oko njih mikrozajednice vješto ispreplićući njihove međusobne odnose i napetosti koje ustvari nikad neće pretjerano dramatično eskalirati. Teško ih je sve nabrojiti, no jedna od onih koja je izazivala pomutnju u selu je i poštanska službenica Augusta koja bi vlastiti život, kao i život mještana, redovito zasolila otvarajući tuđa pisma. Tu su i radnici propalog Pletačkog poduzeća, kao i njihov bivši direktor, kojega su prozvali Astronom zbog njegove metamorfoze iz uglednog poslovnog i obiteljskog čovjeka u čovjeka koji je, kako navodi pripovjedač, jednostavno "nabavio par novih očiju" i posvetio se proučavanju zvijezda i svemira odrekavši se prošlog života kao da nikad nije ni postojao.
Za one koji su spremni zaroniti u slojevita intimna previranja likova koje Stefánsson čak i u najtamnijim trenucima ne ostavlja bez onih malih stvari koje čine život vrijednim, roman "Ljetno svjetlo i onda dolazi noć" idealan je izbor. No za one koji očekuju brži narativ, roman može biti izazovan. Naime, nema konkretno usmjerene radnje ni klasičnog zapleta. Knjiga od čitatelja traži strpljenje i otvorenost, ne samo prema likovima koje upoznaje, nego i prema samom sebi, prema vlastitog egzistenciji i o tome što znači biti živ živ u svijetu koji je istovremeno i divan i nesavršen.
