'Moj djed Pavle Gregorić jedan od onih kojemu dugujemo granice Hrvatske'

U kinima sljedeći tjedan počinje prikazivanje filma "Backup" Faruka Sokolovića u kojem glumi i poznata glumica Bojana Gregorić Vejzović koja je lani, složni su kazališni kritičari, briljirala u predstavi "Majka" Floriana Zellera, koju je u produkciji kazališta Gavella i Ludens Teatra režirao njezin suprug, glumac i redatelj Enes Vejzović. Za tu je ulogu 2024. godine dobila nagradu Vladimir Nazor.

Psihološki triler “Backup” Faruka Sokolovića gdje igra opasnu ženu, kako kaže, s krive strane zakona, premijerno je prikazan na Sarajevo Film Festivalu, gdje je glumica osvojila publiku. Drugi film koji je lani imao premijeru, a u kojem je također glumila, je koprodukcija “M” poznatog sjevernomakedonskog redatelja Vardana Tozije, koji obrađuje temu odrastanja, premijerno je prikazan u Puli i već je obišao brojne festivale diljem svijeta na kojima je dobio osam nagrada.

A osim kazališnih i filmskih uspjeha, kao prava ambasadorica UNICEF-a, donirala je obiteljski klavir OŠ Mate Lovraka u Petrinji, o čemu se manje govori u javnosti.

Express: Može se reći da je 2024. godina bila vaša: imali ste dvije kazališne premijere i dvije filmske - “M” i “Backup” Faruka Sokolovića, a dobili ste i dvije iznimno važne glumačke nagrade. Kako biste opisali ove sadašnje uspjehe i postignuća, jeste li na vrhuncu glumačke karijere?

2024. godina bila je obilježena velikim profesionalnim veseljima. Dvije kazališne i dvije filmske premijere. Kroz 28 godina rada bilo je divnih perioda stvaranja i priznanja, i tad su me pitali je li to vrhunac. Mislim da je vrhunac mogućnost trajanja u stvaralaštvu i na tome sam svima zahvalna. Trajati i pobuditi ponovo interes publike i kritike je neopisiv blagoslov postojanja. Tu za 2024. godinu ističem predstavu “Majka” i film “M”, sve na slovo M. Možda je i to neki znak.

Marko Lukunic/PIXSELL

Nagrade Vladimir Nazor i Fabijan Šovagović su golema čast, osjećam veliku poniznost u svojem veselju. One su kruna divnog zajedničkog rada, pa ih u svojem srcu dijelim s cijelom ekipom predstave “Majka”. Uspjeh “Majke” izrazito mi je važan jer smo, predvođeni Enesom Vejzovićem, postavljali predstavu snažnog i drugačijeg izričaja. Tena, Amar, Matija i ja s Enesom smo radili u veselju i sjajno se zabavljali oživljavajući zapravo uistinu težak tekst. Mislim da je upravo taj segment radosti igre, vrlo hrabrih, neobičnih scenskih rješenja ono što je publici intrigantno i što izaziva zarazan smijeh te iznenađuje beskompromisnim Enesovim rješenjima. Nadam se da Ana/Majka ne predstavlja tipičnu ženu našeg vremena, to bi bilo pogubno u društvenom kontekstu. Naravno da prepoznajemo elemente svakodnevice i sumnje koje prate bilo koji odnos, ali u određenoj razumnoj mjeri. Ana u tekstu “Majka”, koja je sama po sebi pisana kao farsa, metafora je za naša razočaranja i možda smjernica koja upućuje na to što prešućena muka može napraviti od jednog odnosa, koliko može uništiti obitelj.

Express: Gavella je novu sezonu otvorila s odličnom predstavom “Prosjačka opera”, koja je nastala u koprodukciji s kazalištem Ulysses. Brecht je taj tekst napisao u osvit jačanja fašizma, a u njemu donosi kritiku kapitalizma, upozoravajući na pohlepu i bezakonje, današnjim rječnikom, na mafiju kao sustav. Postoje li poveznice s današnjim vremenom? I koja je poanta te ironične, kabaretske, gorke predstave?

Brecht sam kaže: “Kazalište je čekić nad zrcalom stvarnosti”. “Prosjačka opera” je bolno aktualna, što upozorava na to da se nismo puno pomakli u zadnjih stotinjak godina. Oko nas je puno verbalne osviještenosti, ali praksa i hrabrost djelovanja su u deficitu. Egzistencijalna neuravnoteženost društva dovela je do golemih podjela u cijelom svijetu. Koliko god me to brine, ne treba odustajati od želje i borbe da ovaj svijet napravimo boljim mjestom! Ako ništa drugo, to smo dužni svojoj djeci.

Express: Poznato je da ste prije glume bili balerina u HNK i da ste prvu glavnu ulogu Janice dobili kao studentica u predstavi “Breza” u režiji Krešimira Dolenčića. Osim uloge Janice, znali ste spominjati i uloge Fedre i Barbare Weston Fordham kao najznačajnije u vašoj karijeri. Dakle, zašto su te uloge bile prijelomne za vas?

Svaka od navedenih predstavljala je zrelost osobne i stvaralačko-glumačke faze. Mislim da su zato i tako dobro odjeknule te smo ih igrali više od stotinu puta. Predstavlja mi veliko veselje kad mi priđu dvadesetogodišnjaci i kažu koliko ih se dojmila Breza, Fedra ili Barbara iz “Kolovoza u okrugu Osage”... Nema ljepšeg od svijesti da živiš svoj posao i njime uveseljavaš druge. Beskrajno sam zahvalna Dolenčiću, Svrtanu, Štrljiću.., to su ljudi koji su me se sjetili u pravom trenutku te mi pružili navedene sjajne prilike.

Express: Jednom ste rekli da ste odbili puno filmskih uloga jer vam nisu odgovarale. Kako ocjenjujete ‘ponudu’ filmskih uloga za glumice u Hrvatskoj, ima li dovoljno kvalitetnih i zanimljivih uloga koje glumicama omogućuju da rastu i sazrijevaju kroz njih, što nedostaje? 

Odlučila sam se prvenstveno za kazalište i ponekad neke lijepe filmske prilike nisam mogla uskladiti. U ovom poslu s vremenom shvatiš kako mnoge stvari ovise i o sreći. Da, tom naizgled banalnom, ali izuzetno važnom dijelu života. Premijera filma “M” Vardana Tozije bila je sjajno iskustvo. Uniforma specijalke, pancirka od tri kilograma, neprobojna kaciga od dva kilograma, 300 stupnjeva, doduše tijekom snimanja, i predivne emotivne scene - u najkraćim crtama, jednostavno morate pogledati taj napet i dirljiv film. “M” je obišao gotovo cijeli svijet od Velike Britanije, Sjedinjenih Američkih Država i Kanade do Azije, a Vardan je dobio osam nagrada na različitim inozemnim festivalima. Nadam se da će “Backup” Faruka Sokolovića, koji je 2024. godine na Sarajevo Film Festivalu imao premijeru, uskoro doći do hrvatske publike. Napeta priča o pojedincu koji zbog pronevjere novca izdaje čak i obitelj. I u tom filmu igram opasnu ženu, ali onu s krive strane zakona. 

Armin Durgut/PIXSELL

Svijet je tehnologijom postao “malo mjesto”. U poslovnom smislu, audicije se sad odvijaju preko snimki iz vlastitog doma. S jedne strane olakšan je put mladim ljudima, s druge strane konkurencija nikad nije bila veća. Moja iskustva sa svjetskim zvijezdama koje ste naveli su bila prekrasna. Sve su to vrhunski profesionalci s kojima je bio užitak raditi. Depardieu nije počinjao dan snimanja bez paškog sira u koji se zaljubio, a Yorka je zanimalo što radim u kazalištu i kakav nam je repertoar. Zapravo, rad s tako velikim zvijezdama često se svodio na to da oni mene ispituju kako radimo i živimo. Hrvatska im je bila očaravajuća i željeli su saznati što više o svemu. 

Express: Svirali ste klavir i završili klasičnu baletnu školu na Ilirskom trgu te 7. gimnaziju, no bili ste i buntovna tinejdžerica. Kako se to vaše buntovništvo izražavalo potkraj osamdesetih i u ratnim devedesetima? I što vas je najviše formiralo u tim godinama?

Početkom 90-ih dajem otkaz u baletu HNK Zagreb i odlazim na zagrebačku dramsku Akademiju. Bilo je to čudno i teško razdoblje, u kojem s obzirom na rat nisam imala dojam mladosti i bezbrižnog studiranja isprepletenog izlascima. Gubimo jednog mladog člana naše obitelji, moj brat Tomislav je na bojištu... A mi kao živimo dalje, ja studiram, mama između uzbuna ide raditi na HTV. Rekla bih da sam brzo odrasla, zajedno s cijelom generacijom koja je živjela pod sloganom: “U svakom trenutku je sve moguće, i ono najstrašnije i nešto najljepše”. 

Mama nije bila presretna mojim odabirom glume, no naravno da je ponosna i sretna ostvarenim. Boža je uvijek podrška, jer zabraniti nekome njegov san je kao da si mu odrezao krila. Život je nepredvidiv i u tome je ljepota. Ne isplati se stalno ziheraški promišljati i kalkulirati, to je dosadno. Treba krenuti, snalaziti se, prilagođavati životnim okolnostima, jer samo mijena stalna jest. 

Express: Jednom ste izjavili da je veliki trag u vašem životu ostavio vaš djed, dr. Pavle Gregorić, poznati političar, liječnik i vijećnik AVNOJ-a. Kakvog ga pamtite i koje vam je vrijednosti usadio? 

Iz samog vašeg pitanja poznavatelji povijesti shvatit će da je jedan od onih kojemu dugujemo granice Hrvatske. Uspostavio je prvi kontakt s Vatikanom nakon Drugog svjetskog rata i bio prva osoba na audijenciji kod Pape. Bio je doktor, govorio pet jezika, no zbog svojeg zalaganja za Hrvatsku ostaje bez istaknutih političkih funkcija. Izgubio je prvu ženu, ostao bez dva sina te unatoč svim životnim okolnostima zadržao ljubav prema životu. Vjerovao je da čovječanstvo može živjeti u razumijevanju i međusobnom poštovanju različitosti. Želim, kao i on, vjerovati da čovjek čovjeku može, treba i mora biti prijatelj, bez obzira na razlike u vjeroispovijesti, nacionalnosti, boji kože, svjetonazoru, ukusu ili obrazovanju. Svi smo mi kad dođu nedaće jednako prestravljeni. 

UNICEF-ova ambasadorica sam više od 20 godina. Obišla sam mnoga mjesta u potrebi - od poplavljene Gunje do Jordana, od Petrinje i Siska, pa do nekih lijepih susreta sa školarcima diljem Hrvatske. Zahvalna sam što sam dio tako sjajnog tima koji čini svijet boljim mjestom. UNICEF je svojom akcijom od 2003. do 2012. godine “Stop nasilju među djecom” prepolovio međuvršnjačko nasilje. Namećem pitanje vladajućima i javnosti, zašto se taj program opet ne revitalizira?! Nažalost, vidljivo je da je još neophodan. Pregovori s predstavnicima Ministarstva socijalne skrbi i pravosuđa doveli su i do promjena unutar pojedinih zakona vezano za udomljavanja i posvojenja, koji su poboljšani zbog i za dobrobit djece. UNICEF-ove akcije su dugoročne i rezultati se ne postižu preko noći, a za njihovu realizaciju nužna je i potpora Vlade. 

Express: Jako dobro se snalazite s društvenim mrežama, osobito ste aktivni na Instagramu, gdje imate više od 55 tisuća pratitelja. Mislite li da je u današnjem digitalnom okruženju neizmjerno važno za glumca da komunicira s publikom preko društvenih mreža? 

109.364, poveća ekipa, rekla bih... Vrijeme digitalizacije se nametnulo i način oglašavanja predstava, filmova, UNICEF-ovih akcija radi se upravo i na taj način. Pokušavam ljude zabaviti modnim kombinacijama, nespretnostima svakodnevice. Svatko od nas svoju muku ima, pa se vodim mišlju da je Instagram mjesto uglavnom za optimističnu komunikaciju te poziv na predstave koje igram. Eto, dođite svi na predstavu “Majka”, garantiram smijeh, iznenađenja i pokoju suzu za katarzičan završetak večeri.