Miljenko Jergović: Čas anatomije Mate Matišića

U noći pretposljednjeg dana prosinca 2016. izbio je jedini pravi kazališni skandal od uspostave hrvatske državne neovisnosti. Već se za premijerne izvedbe predstave “Ljudi od voska”, redatelja Janusza Kice, osjetila neka nelagoda u dijelu publike, već su se na pauzi mogli vidjeti bijesno skupljene usne, ušpičeni nosevi i gnjevno uzdrhtale brade, naročito među damama koje čitaju ženske i lajfstajl magazine. Pa to je strašno! Ja nemrem vjerovati! Kak’ ga nije sram! Žamorilo se tako u pauzi, dok smo u predprazničnom raspoloženju oduševljeni onim što smo vidjeli naokolo tražili istomišljenike. I vrlo brzo smo postali oprezni u toj svojoj potrazi. Čovjek u našim krajevima, ali i posvuda u vrijeme političke korektnosti, mora dobro paziti da svojim estetskim sudom ne povrijedi nečija majčinska, rodna, rasna ili ina manjinska osjećanja. Ali bit će vrlo zanimljivo kako su i čime “Ljudi od voska” ta osjećanja povrijedili. O tome ćemo svjedočiti u sljedeća dva-tri mjeseca, koliko će skandal potrajati. U čemu je bio problem? U režiji Janusza Kice svakako nije. Kao ni u glumi povećeg ansambla. Svi su bili odlični. Možda bi i sama predstava tim čitateljicama ženskih i lajfstajl magazina, kao i njihovim nemoćnim i pasivnim mužićima, bila dobra. Možda bi prihvatile čak i to da je riječ o jednoj od dvije ili tri najbolje predstave u eri Dubravke Vrgoč i Ivice Buljana, i jednoj od najboljih pet-šest predstava u HNK od državnog osamostaljenja i otkaza Miri Furlan.