Kad najmlađa stanarica vile u Dresdenu Hannah izgovara: ‘’Ja ne želim da budem ovde’’ u Von Mayenburgovu ‘’Kamenu’’ (koprodukcija ZKM, BDP, premijerno izveden na Salzburškim svečanostima 2008.) i režiji mladog Patrika Lazića, počinje raspetljavanje izmišljenih obiteljskih mitova koji će se u sat vremena rasplinuti poput početnice, moralne lekcije novije njemačke povijesti za neznalice. No lekcije u fragmentarnoj, nelinearnoj dramskoj strukturi teže se uče bez obzira na to što nas videoprojekcija u pozadini stalno podsjeća gdje smo stali, ali i gdje ćemo vrlo brzo zaglaviti u 1935., 1945., 1953., 1978. ili 1993. godini. Nisu tu glavna lica tri generacije koje polažu pravo na život i uspomene unutar zidova, pa i na ljuljačku koja se njiše prema šumi u vrtu, nego sama kuća (usp. Mawerova ‘’Staklena soba’’, ‘’Tri zime’’ od Štivičić), ponekad hladna i neprijateljska poput njezinih stanara.
307
prikaza
Moralne lekcije novije njemačke povijesti za neznalice
1/6
U praznini mehaničkih dijaloga nema iznenađenja, samo gorak okus i pitanje - kako su nekoć velike europske repertoarne inovacije postale tek bezlični mainstream
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka
