Novi dvosatni biografski film "Springsteen: Deliver Me from Nowhere", koji je došao u hrvatska kina, nije tipična priča o usponu rock zvijezde. Umjesto kronološkog pregleda hitova i stadionskih koncerata, redatelj Scott Cooper donosi duboko intiman i potresan portret Brucea Springsteena u jednom od najranjivijih razdoblja njegova života, stvaranju kultnog, ali mračnog albuma "Nebraska" iz 1982. godine. S Jeremyjem Allenom Whiteom u glavnoj ulozi, film istražuje umjetnikovu borbu s depresijom, obiteljskim traumama i teretom slave te nudi publici priliku da upozna čovjeka iza legende poznate kao "The Boss".
Radnja filma, temeljena na knjizi Warrena Zanesa, smještena je u 1981. i 1982. godinu, neposredno nakon završetka iznimno uspješne turneje za album "The River". Dok diskografska kuća očekuje novi komercijalni hit, Springsteen se povlači u unajmljenu kuću u Colts Necku u New Jerseyju gdje se osjeća iscrpljeno i izgubljeno. Progonjen duhovima prošlosti, posebno turbulentnim odnosom s ocem Douglasom, kojeg maestralno glumi Stephen Graham, Springsteen se suočava s depresijom koju tada još nije znao imenovati.
U samoći svoje spavaće sobe, naoružan tek četverokanalnim kazetofonom, počinje snimati ogoljene, akustične demo snimke. Pjesme koje nastaju nisu stadionske himne, već mračne priče o radnicima, odmetnicima i ljudima s margine društva, inspirirane filmom "Badlands" Terrencea Malicka i pričama Flannery O'Connor. Film vjerno prati taj kreativni proces i prikazuje kako je Springsteenov unutarnji nemir pretočen u sirovu, proganjajuću glazbu koja će postati album "Nebraska". Ovo nije film o trijumfu, već o boli ili kako je to sam Springsteen rekao, putovanje "naprijed, u mrak".
Najveći adut filma nedvojbeno je Jeremy Allen White, zvijezda serije "The Bear". Iako fizički baš i ne nalikuje Springsteenu, White je uspio uhvatiti svu njegovu suštinu: unutarnju tjeskobu, suzdržanu energiju i strast prema umjetnosti.
Kako bi se pripremio za ulogu, White je mjesecima trenirao pjevanje i sviranje gitare, instrumente koje prije nije svladao. U filmu sam izvodi sve Springsteenove pjesme, a njegov trud se itekako isplatio. Bruce Springsteen dao mu je svoj blagoslov nakon što je čuo njegovu izvedbu pjesme "Mansion on the Hill".
"Jeremyjev glas nije imitacija. On se oslanja na unutarnji život glazbe i hvata ono najvažnije", izjavio je Springsteen, dodavši kako se njegova izvedba čini "vrlo stvarnom i autentičnom".
Snimanje nekih od najintenzivnijih glazbenih scena ostavilo je glavnom glumcu i fizičke posljedice. Vrhunac je bila izvedba pjesme "Born in the U.S.A.", koja je, ironično, nastala tijekom seansi za "Nebrasku", ali je svoj puni, gromoglasni oblik dobila tek kasnije. "Tu pjesmu ne možete baš pjevati, morate je vikati", objasnio je glumac. "Pjevao sam je dva sata i na kraju sam ležao na leđima. Izgubio sam glas na četiri dana." Kako bi povratio karakterističnu hrapavost, White je čak vrištao u jastuk.
Bruce Springsteen nije samo odobrio projekt, već je bio i aktivno uključen u njegov razvoj. Redatelju Scottu Cooperu dao je pristup osobnim pričama, dok je s Whiteom razvio odnos povjerenja. "Bruce mi je rekao: 'Istina o tebi samome rijetko je lijepa, i želim da ispričaš istinu o mojim borbama'", otkrio je Cooper. Springsteen je bio redovito prisutan na setu, pružao je podršku i smjernice, ali istovremeno davao ekipi kreativnu slobodu. Posudio je Whiteu neke od svojih starih košulja i gitaru kako bi mu pomogao u pripremama. Snimanje na autentičnim lokacijama u New Jerseyju, poput legendarnog kluba The Stone Pony i šetališta u Asbury Parku, dodatno je pojačalo osjećaj odgovornosti. Kako je White rekao, "osjećalo se da su ti prostori sveti".
Ta predanost autentičnom vidljiva je u brojnim scenama koje su prenesene izravno iz Springsteenova života. Emotivna scena u kojoj se Springsteen u backstageu pomiri sa svojim ocem, koji ga zamoli da mu sjedne u krilo, dogodila se gotovo identično. Incident u kojem mladi Bruce udara oca bejzbolskom palicom kako bi zaštitio majku također je istinit, kao i trenuci suicidalnih misli, uključujući šokantnu scenu u kojoj Springsteen pri velikoj brzini pokušava slupati automobil, ali u zadnji čas naglo zakoči.
Ključan trenutak u kojem mu njegov menadžer i prijatelj Jon Landau (Jeremy Strong) preko telefona govori da mora potražiti stručnu pomoć, spasivši mu time život, također je utemeljen na stvarnom događaju. Jedini značajan element fikcije je lik konobarice Faye (Odessa Young), koja je stvorena kao kompozit nekoliko žena s kojima je Springsteen bio u vezi u tom razdoblju, kako bi se prikazala njegova tadašnja nemogućnost ostvarivanja dubljih emocionalnih veza.
Glazba je, naravno, srce filma. Službeni soundtrack, koji izlazi 5. prosinca, sadržavat će devet Springsteenovih klasika u izvedbi Jeremyja Allena Whitea. Većina pjesama dolazi s albuma "Nebraska", uključujući naslovnu pjesmu, "Atlantic City" i "Mansion on the Hill". Zanimljivo je da soundtrack uključuje i rane verzije pjesama koje će se kasnije naći na blockbuster albumu "Born in the U.S.A." iz 1984., poput naslovne pjesme i balade "I'm on Fire". Film prikazuje kako su obje pjesme nastale u istom kreativnom naletu kao i materijal za "Nebrasku", ali su ostavljene po strani za kasniji, komercijalniji projekt.
Recenzije za "Deliver Me from Nowhere" uglavnom su vrlo pozitivne. Kritičari hvale film zbog hrabrosti da izbjegne uobičajene zamke glazbenih biopika i usredotoči se na mračnije, kompleksnije teme. Pohvale su upućene cijeloj glumačkoj postavi, a posebno kemiji između Whitea, Jeremyja Stronga i Stephena Grahama. Navode i da je film ozbiljan kandidat za nominacije za Oscara.
Ipak, neki kritičari smatraju da film ponekad upada u klišeje, poput crno-bijelih flashbackova iz djetinjstva i pomalo predvidljivog dijaloga. Neki zamjeraju i izmišljenu ljubavnu vezu, prespori tempo i dosadnjikavost. Unatoč tim zamjerkama, opći je konsenzus da je film uspio u svojoj namjeri: prikazati ranjivost i kreativnu snagu jednog od najvećih glazbenika našeg doba.
Film je potresan podsjetnik da se najveća umjetnost često rađa iz najdublje boli i tame. Za obožavatelje "Bossa", ovo je esencijalno gledanje koje nudi novi uvid u nastanak remek-djela. Za ostale, to je moćna drama o borbi s vlastitim demonima i pronalaženju spasa u stvaranju - priča koja nas, baš kao i pjesma "State Trooper", moli da nas netko "izbavi niotkuda".
"Deliver Me from Nowhere" nije savršen film, ali "ostaje" s gledateljem dugo nakon odjavne špice. Možda najvažnije od svega, natjerat će vas da ponovno poslušate album "Nebraska", ovog puta s potpuno novim razumijevanjem i poštovanjem.
