"Nacisti su mislili da su Titovi partizani vampiri"

Opisati ga tek kao "apsolutno zlo" po posljedicama je točno, ali ne objašnjava kako su deseci milijuna do jučer prosvijećenih ljudi nacije najvećih filozofa, fizičara, matematičara, skladatelja tako masovno uspjeli biti zaluđeni histeričnim nastupima čovjeka s nebuloznim idejama.

Knjiga "Hitlerova čudovišta" povjesničara Erica Kurlandera, možda i najboljeg poznavatelja povijesti Njemačke u SAD-u, objašnjava i dokumentira društveno pogubljenu Njemačku nakon 1. svjetskog rata u kojoj dolazi do procvata "rubnih znanosti", mitova na temelju povijesnih falsifikata, teorija zavjera, a istodobno uzleta desnice. Zvuči li poznato? Posebno u kontekstu činjenice da je Hitlerov NSDAP zajahao baš taj val eksplozije praznovjerja. I znamo kako je završilo.

Događa li se to možda i opet, o tome će na Filozofskom teatru 14. travnja govoriti Kurlander.

Bundesarchiv, Bild/ CC-BY-SA 3.0

Onaj odrpani i blijedi 20-godišnjak što je u kolovozu 1909. posjetio ured popularnog okultista Jörga Lanza von Liebenfelsa, kako bi žicao primjerke časopisa "Ostara", ispalo je da je bio budući nacistički Führer. Adolf Hitler počeo se, znači, oduševljavati okultnim godinama prije nego što je njemački iskompleksirani ekstremni nacionalizam prerastao u nacizam. Je li onda u srži njegovih političkih motiva prvenstveno okultno, a tek potom nacističko?

Hitler možda i nije čitao von Liebenfelsa, a i nema čvrstih dokaza da je u okultno vjerovao na isti način kao Himmler i Hess. Ali, čitao Liebenfelsa ili ne, on je definitivno pokupio stripovski manihejski dualizam plavokosih i tamnokosih, junaka i podljudi, Arijaca i Tschandala, opisanih u 'Ostari'. Hitler provodi mladost u eklektičnom svijetu fantazija pod utjecajem barokne katoličke kulture, njemačke mitologije i antičke i srednjovjekovne njemačke povijesti. Zato su mu bila tako važna politička djela Georga von Schönerera i Karla Luegera. Samuel Koehne podsjeća nas da je Hitler početkom 1920-ih održao govor koji se oslanjao na 'völkisch' pisce kao što su bili Guido von List i Theodor Fritsch. Hitler je tvrdio da je Arijac svoju tjelesnu i duhovnu snagu 'izgradio tijekom ledenog doba, u teškoj borbi s prirodom', da je stoga evoluirao sasvim drugačiji od drugih rasa koje su živjele bez borbe u svijetu obilja. 'Znamo da su svi ti ljudi imali zajednički znak, simbol Sunca'. Dalje je govorio: 'Potpuno isti simbol kao svastiku možete naći i u Njemačkoj, i uklesan u stupove hramova u Indiji i Japanu'. Govorio je da je to svastika zajedništva, Gemeinwesen, koju je nekoć utemeljila arijska kultura. Četiri godine poslije u 'Mein Kampfu' je išao dokazivati da su kultura i civilizacija u Europi 'arijevski'.

Zašto je mladi Hitler bio tako prijemčiv za mitologije, okultno, pagansko i pseudoznanstveno?

Veći dio toga bio je praktične i političke prirode, a ne stvar vjere ili uvjerenja. Ne mislim da se Hitler okultnim i tzv. rubnom znanosti bavio jednako nekvalificirano kao Himmler, Hess ili Darré. No bez obzira na rezerviranost u vezi okultizma, slobodnog zidarstva ili 'völkisch lutajućih znanstvenika', Hitler je pragmatično prepoznao da nadnaravne sile kao tema privlače i stranačke kolege i obične Nijemce.

A divljenje djelima Wagnera?

Još i prije divljenja Wagneru Hitler se zanimao za nordijsku mitologiju i njemački folklor. Dok je u Beču pokušavao skladati vlastitu operu, Hitler je opisivao nordijski panteon i demonološke elemente iz Goetheova Fausta. A onda je Wagner sve to još i pojačao. Kad je 1913. odselio u München, Hitler je odlazio na brojne, možda i stotine predstava Wagnerovih opera. Beč je bio taj grad u kojem se njegova wagnerijanska vizija njemačke povijesti objedinila s okultnim i rubno-znanstvenim rasnim doktrinama o nadljudskim Arijcima i nehumanim Židovima.

Prepoznajete li vezu između nacističke fasciniranosti pseudoznanstvenim i popularizacije pseudoznanstvenog danas? Danas imamo antivakcinaše, ravnozemljaše, svu silu najluđih zamislivih teorija zavjera koje nasljeđuju stil 'Protokola sionskih mudraca', paranoju zbog masona i slično.

Carl Jung je nakon Drugog svjetskog rata napisao da će Zapadna Europa i SAD pokleknuti isto kao i Njemačka ako zaborave da i one odjednom mogu postati žrtvom 'demonskih sila'. Pisao je o modernim masovnim medijima preko kojih bi se to moglo dogoditi i danas u SAD-u vidimo upravo ogromnu ulogu masovnih medija u širenju takvih ideja. U anglo-američkoj kulturnoj sferi sa završetkom Hladnog rata vidimo uzlet i religijskih i paranormalnih vjerovanja. Annette Hill ih smatra sredstvima kojima ljudi pribjegavaju uslijed svoje tjeskobe i nesigurnosti, ideja vlastite smrtnosti, pa i kako bi se nosili s osobnim i nacionalnim traumama. Walter Stephens u tvrdnjama u viđenju NLO-a, pa čak i otmicama, vidi umjetnu barijeru između duhovnog i materijalnog svijeta Zapada. Konačno, znanstvenici poput Sabine Doering-Manteuffel navode da je internet stvorio jednu 'okultnu strukturu' i diskurzivni prostor u kojima različite teorije zavjere, apokaliptične najave i 'granična znanost' mogu pobijediti empirijsku stvarnost. Slično kao i nadnaravna razmišljanja u međuratnoj Njemačkoj, milijuni Europljana i Amerikanaca danas ponovno su uvjereni da su 'duhovna znanost' i 'njihova vizija druge stvarnosti' istinite, utemeljene u višim svjetovima.

Bundesarchiv, Bild/ CC-BY-SA 3.0

Možemo li taj uzlet pseudoznanstvenog i protuprosvjetiteljskog povezati s uzletom desničarstva, čak i fašizma i nacizma diljem svijeta?

Da, definitivno. Ali pritom ne tvrdim da su religiozna, okultistička ili new agea vjerovanja inherentna neliberalnom, antidemokratskom ili alternativnoj desnici. Ništa od ove renesanse u ezoteričnom ili rubnom znanstvenom razmišljanju ne bi bilo ovako opasno da je takva religiozna epistemologija ograničena na sferu privatnog. Oni koji se danas natprirodnim promišljanjima bave tako da ih primjenjuju na političku i društvenu sferu, jednako su podložni manipulaciji kao i međuratni Nijemci na iskrivljavajuće i štetne učinke sagledavanja političkih događaja kroz prizmu okultnog. U Njemačkoj smo imali procvat razmišljanja na temelju vjerovanja, vjerovanje u tajne religije, u tajne vladine urote, u izvanzemaljske moći i sveprisutnost neprijateljskih onih drugih, vjerski različitih, što se savršeno poklopilo s neliberalnim političkim i ideološkim uvjerenjima. To je onda utjecalo na nacionalne izbore, pa na definiranje politika o znanosti i obrazovanju, o radu, na pitanja rata i mora. Povijest Trećeg Reicha, i ona stvarna i ona izmišljena, inspirirala je neo-folk i neofašističke pokrete koji su ponovno oživjeli fantazije rasno čiste Europe, ovaj put 'oslobođene' od useljenika i islama.

Nastavak na sljedećoj stranici...