Izraz "fake news" ili "lažne vijesti" izvorno je označavao priče koje su sadržavale namjerno podvaljene lažne informacije. Danas se izraz koristi u pravilu kako bi se diskreditirale vijesti koje se nekome ne sviđaju, odnosno s kojima se netko ne slaže u užarenoj političkoj debati.
Newsweek podsjeća što je propaganda s podvaljivanjem lažnih informacija značila u doba Trećeg Reicha, točnije 1944. kada su nacisti u Theresienstadtu inspektorima Međunarodnog i Danskog Crvenog križa ovaj radni logor predstavili kao mjesto malo je reći humanog smještanja ljudi. Theresienstadt u okupiranoj Čehoslovačkoj, uz granicu s Njemačkom, izvorno je vojna utvrda iz 18. stoljeća.
Nacisti su od tog mjesta, međutim, napravili geto u koji su trpali židove iz Njemačke, Češke i Austrije, ali i iz Sovjetskog Saveza, Jugoslavije i Poljske, nekad čak i političke zatvorenike. Najveći broj zatočenih nacisti su prije ili kasnije prosljeđivali ili u logore smrti u Poljskoj, najčešće u Auschwitz i Treblinku, ili u radne logore po Bjelorusiji i baltičkim državama.
Prema pojedinačnim svjedočenjima u nekim trenucima u logoru Theresienstadt nalazilo se i po 75.000 ljudi, po povijesnim dokazima najviše ih je bilo do 60.000, a i jedna i druga brojka podjednako su jezive jer su u tom logoru nacisti izgradili barake za samo 7000 zatočenika. Kroz logor je prošlo oko 150.000 zatočenih i na tom mjestu od gladi, smrzavanja, zaraznih bolesti ili od iživljavanja SS-ovaca nad zatočenima pomrlo je 33.000 ljudi.
U ljeto 1944., kad je u logor stigla inspekcija Crvenog križa, to mjesto postojalo je već dvije i pol godine. Ranije je tu bio samo Gestapoov zatvor. I što su nacisti učinili uoči dolaska Crvenog križa? Odlučili su navrat, nanos sakriti masovno ubijanje židova, i to tako što je uprava logora naredila zatočenicima da na brzinu izgrade lažne domove, trgovine i vrtove kako bi Theresienstadt djelovao poput ugodnog i naprednog gradića. Bilo je to Potemkinovo selo za genocid.
"Nacistička propaganda cinično je predstavila Theresienstadt kao toplice za ostarjele njemačke židove gdje ih smještaju u sigurnoj mirovini. U strategiju deportacije tamo uklapala se i ta obmana", navodi američki Memorijalni muzej Holokausta. Uprava logora odabrala je 200 zatočenika i njih je predstavila Crvenom križu kao tipične stanovnike tog gradića.
Smjestili su ih u posebni privremeni smještaj kako bi ispalo da tamo žive udobno i rekli su im da nipošto ne razgovaraju jedan na jedan s članovima delegacije, čak niti ako bi im ovi postavili pitanja direktno. Nacisti su članove delegacije, a tamo je bilo i uglednih liječnika i službenika Crvenog križa, proveli kroz logor, zatočenici su im pričali da su tamo sretni. Istina je, međutim, bila da su mnogi zatočenici deportirani u smrt prije dolaska delegacije, sve u sklopu uklanjanja tragova zlostavljanja ljudi u Theresienstadtu.
One zatočenike koje su nacisti pokazali inspektorima, smještali su po troje u sobi, sobe su bile svježe oličene, čak su inspektorima prikazali dječju operu Brundibar. Takvo što SS-ovcima je bio još najmanji problem jer su u Theresienstadtu skupa s ostalima od ropskog rada, batina i bolesti umirući čekali da ih otpreme brojni umjetnici, pisci, akademici, ljudi koji su se očajnički trudili zadržati bilo kakve tragove ljudskog dostojanstva.
Inspektori se tijekom obilaska nisu odvajali od svojih nacističkih vodiča, nisu pitali nikoga ništa nasamo i izvan zadanog prostora, te su na kraju sa zadovoljstvom zaključili da se tamo ne događa ništa skandalozno. Već naredne jeseni, nekoliko tjedana poslije, nacisti su pokrenuli likvidaciju geta. Samo u jednom mjesecu otpremili su u Auschwitz 24.000 ljudi, ravno u plinske komore.
Na što je nalikovao život na tom mjestu svjedoči slučaj od 11. studenog 1943. kada je SS-ov zapovjednik logora, tada 32-godišnji Anton Burger, izveo na ciču zimu svih 40.000 zatočenika i prisilio ih da stoje dok ih sve ne pobroje. Pritom se smrznulo 300 ljudi. Burger je nakon rata pobjegao iz zatočeništva i pod lažnim imenom doživio 80 godina 1991.
Sadističko iživljavanje, tifus, glad i rad do iznemoglosti iskusilo je do oslobađanja logora 1945., među ostalima, i 15.000 djece. Od svih onih koji su prošli kroz Theresienstadt, preživjelo ih je 17.247, nešto više od svakog desetog. Među njima je bilo i nešto ratnih zarobljenika; 21 Britanac, 21 Novozelanđanin i 17 Australaca. Njih su nacisti tamo otpremili po kazni zbog pokušaja bijega. Mnogi preživjeli trpjeli su fizičke i psihičke posljedice torture do kraja života.
