Lars von Trier snimio je "Dogville" 2003. godine. Različiti su razlozi zbog kojih je film iznenadio, ali i šokirao gledatelje. Neki su bili iznenađeni sadržajem, neki pak njegovom formom, do tada rijetko viđenom u tome mediju. Film je to bez gotovo i jednog rekvizita, cvijeće i pas su nacrtani, a zidovi ne postoje. Radnja se odvija u velikom praznom prostoru koji "glumi" grad Dogville, a kulise su iscrtane kredom na praznim podovima. Sam Trier je u jednom intervjuu izjavio kako je kao dječak bio oduševljen prenošenjem predstave na televizijske ekrane. Ne ulazeći u manifest avangardnog pokreta Dogme 95, odnosno u njihova striktna pravila pri snimanju filmova, "Dogville" je, kako su istaknuli neki od njegovih kritičara, snažno oslonjen na poetiku epskog teatra Bertolda Brechta. Osim što uspostavlja jasnu vezu između filma i teatra, Lars von Trier svojim formativnim eksperimentom na neki način mijenja i filmsku povijest.
363
prikaza
Naizgled bizarni filmovi, ali svakako dio našeg realiteta
Dvadesetak godina nakon 'Dogvillea', 'Uboga stvorenja' s 11 nominacija za Oscara još je jedno od rijetkih filmskih remek-djela koje pomiče granice
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka
