Nego da se trezvene glave govori o zajedničkoj prošlosti, ako ne želimo da nam ista prošlost ubuduće ne predstavlja problem. Ali ne! Ovdje se događa baš suprotno. Huškački populizam, koji ima jasnu interpretativnu nakanu. Okrene svaku tezu. Jer, ako u javni društveni raster uključite, slučajno, autoritete i znanje - dobit ćete šarenu, multiperspektivnu sliku. Možemo, recimo, govoriti da je samoupravni socijalizam imao i javnu i skrivenu koncepciju.
Možemo govoriti i o jugovojsci kao rak-rani tog društva koja je pojela golemu količinu para, a na kraju je pretvorena u golo oružje protiv vlastitog naroda. Sve su to istine. Život nije jednodimenzionalan", govori Sejo Sexon, rock autor i povjesničar. Osim studija povijesti, Sexon je prije konačnog rokerskog poziva gotovo osam godina studirao i medicinu. Kao takav "lik" hiperosjetljiv je na globalni trend "negiranja znanstvenih činjenica".
"Sve je moguće u ovo doba općenitog negiranja znanja, znanosti, u vrijeme borbe protiv procjepljivanja djece. U doba uvjerenja da pored Visokog može postojati piramida od 300 metara! Ako znate da tek 40% Hrvata i svega 32% Bosanaca vjeruje u teoriju evolucije, jasno je da 'prolaze' jedino instant-istine", kaže naš sugovornik. A budući da je i roditelj, kako kao povjesničar gleda na informiranost mlade generacije prema zajedničkoj prošlosti u Jugoslaviji ? O kojoj i kakvoj prošlosti možemo govoriti u srcu političkog (povijesnog) revizionizma?
"Ali ne bih ja tako lako amnestirao djecu. Danas postoje savršeni kanali kojima je u tren oka moguće dobiti svaku informaciju. Možete, recimo, postati muzički producent preko YouTubea. Naučiti svirati bubanj ili gitaru. Sve možete, putem interneta. Pametnom je sve dostupno. Kao i budali. Ali u ovom društvu ne predstavlja problem školstvo - sa svim svojim manama, nego prevladava problem općeg omalovažavanja domaćeg rada. Domaće proizvodnje. Kao kad se kaže: Hollywood pravi filmove, što ćeš ti u Hrvatskoj praviti filmove! Ovdje prevladava specifična duhovnost negiranja znanja. Ljudima su dosadile činjenice. Dojadila im izvjesnost znanosti. Ljudi više ne umiru od benignih infekcija, ljudski vijek se u Švedskoj produljio na 82 godine, stanovnici Južne Koreje su u posljednjih 60 godina 8 centimetra viši i 12 kilograma teži od stanovnika Sjeverne Koreje. Ali ljudima je dojadio taj rahatluk - kako se u Bosni kaže: kad sve ide, ono, fino. Zato u nas jedino čovjek s tumorom na mozgu ide doktoru. Za sve ostalo, on se obraća svojemu guruu ili narodnom vođi, koji neodgovorno i bez ikakvog znanja manpulira velikim brojem ljudi", kaže Sexon. Politička klima manipulacije je, naravno, veliki uzrok iseljavanja?
"Zbog čega ljudi odavde odlaze? Ne zbog para. Nego zato što je ovo društvo bolesno. Zato što idioti i retardi koje gledamo na televiziji svaki dan pokušavaju upravljati masama ljudi. A gledanje domaće televizije je opasna, opsesivna navika koja našim ljudima nije donijela išta dobroga. U Irsku odlaze ljudi koji ondje nemaju ni prijatelja ni rodbine. Nikakvo zaleđe. I neće se, vjerojatno, nikad vratiti. A odlaze jer traže mjesto gdje je utakmica regularna. A ne moraš se ondje učlaniti u IRU ako si završio fakultet. Dobit ćeš posao", govori u dahu naš sugovornik. Nastavlja. "U Hrvatskoj ne nedostaje sposobnih ljudi. Ali im političke elite ne daju šansu. U dvadeset su nas godina političke, nacionalističke elite dovele do stanja potpunog rasapa. Devastacije koja nas je osiromašila kao ljude. Duhovno nas unazadila. Nekoliko stotina hiljada ljudi je krenulo prema zapadu. U posljednjih pet godina nedostaje stotinu hiljada mladih radnika. A tom iseljavanju nisu krivi ni Srbi ni Muslimani, nije kriva ni Jugoslavija. Hej, trideset godina je prošlo od Jugoslavije", kaže Sexon.
A politička opozicija, pitamo, zašto nije moguća?
"Politička opozicija je nemoguća u malim zemljama koje boluju od hipertrofije vlastite administracije. Političke elite su kod nas stvorile sistem takve hipertrofije koji jedino služi autoreprodukciji. Bio sam, eto, u zgradi uprave u Atlanti, gradu kojemu gravitira oko šest milijuna stanovnika. Ondje je u upravi zaposleno 14 hiljada ljudi. U Hrvatskoj je 240 hiljada ljudi zaposleno u administraciji. Pa usporedite parametre. Zakon velikih brojeva. I pomnožite tih 240 hiljada s četiri, što znači da je u Hrvatskoj gotovo milijun ljudi egzistencijalno vezano uz administraciju. Od 1997., kad je završena kompjutorizacija upravnih službi u Hrvatskoj, zaposleno je dodatnih 50 hiljada ljudi. Također, ne zaboravimo 70 hiljada ljudi s boračkim povlasticama. I svaku tu statističku činjenicu Hrvatske pomnožite s četiri, kao brojem članova prosječne obitelji. Što dobivate? Tek stabilnu grupu ljudi koja nikako nije zainteresirana za političke, strukturne promjene. Ovo je zemlja jedino za one ljude koji imaju mogućnost ili sreću da se - uhljebe. Čudo jezika, ta riječ uhljeb", kaže Sejo Sexon.
