Priznata umjetnica Dubravka Lošić diplomirala je u klasi profesora Ferdinanda Kulmera na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu i od tada je izlagala na više od 50 samostalnih i više od 100 grupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Uz slikarstvo, instalacije i objekte, bavi se i scenografijom i kostimografijom. Radovi joj se nalaze u brojnim javnim i privatnim kolekcijama, od SAD-a, preko Italije, Njemačke, Švicarske, Španjolske, Indije, Čilea, Francuske, Austrije i Belgije pa do Lihtenštajna. Za svoje radove dobila je brojne nagrade, među ostalim 30. zagrebačkog salona, nagrade Slikarica tromjesečja Nouvel Art Français u Parizu, te nedavne nagrade Hrvatskog društva likovnih umjetnosti za najbolju izložbu u 2024.
Express: Što vas je nadahnulo za naziv prezentacije na Bijenalu u Veneciji?
Naziv "Potaknuta strahom i ljepotom" bio je prijedlog povjerenika i kustosa izložbe Branka Franceschija koji se tim naslovom, između ostalog, poziva na ideju nadvladavanja traume ljepotom i umjetnošću, i utjehom umjetnosti. Osim toga, taj naslov povezujem i uz pronalaženje mjesta između lijepog i zastrašujućeg, između skrivenog i otkrivenog, i uz propitkivanje pojma slobode.
Express: Što je okosnica vaše prezentacije u palači Zorzi?
Okosnicu čini veza između sedam ciklusa koje ću izložiti, a kroz koje odabirem što sakriti i zaštititi, a što otkriti i izložiti. "Kiše Pariz" (2018.), "Alba Albula" (2019.) i "Tondo" (2020. - 2025.) punim vunom, koncem i drugim materijalima, a zatim ih zatvaram. Zapečaćujem ih kako bih ih zaštitila. Uređujem im rubove, ali nešto kroz njih uvijek procuri. Sve je obmana jer nikad ništa ne može biti potpuno skriveno niti zaštićeno. "Morske psine" (1986. - 2026.) prošivane su i stegnute užetima, to su zamotani radovi portreta iz 80-ih, svezani, zaštićeni, a opet potpuno izloženi. "Imago Anima" (2012. - 2013.) portreti su duša. Slikala sam ih sloj po sloj i umjesto realističnog prikaza, ostavila sam, izgovorila, samo obrise. Kao što u tim radovima tražim ravnotežu između skrivenog i otkrivenog, između izgovorenog i neizgovorenog. "Libertas Bells" (2014. - 2026.) masivna su zvona koja ne zvone. Njihova šutnja je tiha pobuna protiv mjesta koja veličaju slobodu, a odbijaju i žrtvuju vlastite ljude, protiv svijeta koji brka agresivnost s rječitošću. Pobuna, ali i poziv da slušamo i čujemo u tišini, bez buke. Rozarij je meditativan ciklus, ruže kao meditacija, ruže koje su se kroz desetljeća promijenile i u formi i u materijalu i od njih je ostalo samo ime.
Express: Trebate li se posebno prilagoditi prostoru u Palazzo Zorzi?
U svakom prostoru se prilagođavam, pa tako i ovaj put. Izlagala sam u sjajnim, "čistim" prostorima muzeja i galerija, u povijesnim prostorima poput tvrđave Bokar u Dubrovniku i desakralizirane kapele sv. Stjepana u Labinu, pa tako i u napuštenim, derutnim prostorima, od bivših tvornica ulja i tekstila do ratom razorenih hotela. Svaki prostor ima neku posebnost i zamke koje se na prvi pogled i ne vide. Radi toga mi je važno osjetiti prostor i koliko je moguće boraviti u njemu da bih što spremnija u njega ušla, iako, ni to ne jamči da me opet nešto ne može iznenaditi. Ne guram se u prostor, već se prilagođavam, pronalazim sinergiju i sa svjetlom i s tehničkim mogućnostima.
Express: Što očekujete od Bijenala?
Samoj izložbi posvećena sam kao i svakoj drugoj. Potpuno je drukčije sad kad gledam Bijenale iznutra, kao sudionik, nego kao posjetitelj, ali odgovornost je jednaka. Zahvalna sam na povjerenju Ministarstva kulture i medija RH te Branku Franceschiju uz podršku NMMU-a. Čast mi je što mogu predstaviti Hrvatsku na jednoj od najznačajnijih izložbi u svijetu gdje je prisutno toliko izlagača s puno ideja i raznolikosti. Venecijanski bijenale je prekrasno mjesto susreta umjetnika i ljubitelja umjetnosti. Biti dijelom događaja s ovako velikom vidljivosti posebna je prilika za predstavljanje mojega rada ljudima koji prepoznaju važnost umjetnosti i kreativnosti, i za unutarnji, osobni svijet, i za društvo. Priprema za ovu izložbu podsjetila me na važnost kvalitetnih odnosa u suradnji i pronalasku prave podrške koja prepoznaje i cijeni beskompromisan rad i posvećenost, kako umjetnika s desetljećima rada poput mene, tako i sjajnih mladih kreativaca. Zato bih htjela zahvaliti onima koji su podržali ovaj projekt, Zakladi Adris na donaciji, sponzorima - Turističkoj zajednici Grada Zagreba i Orbico grupi, i svim drugim partnerima na projektu.
