U Kotoru nisam bila nikad, kao što nisam poznavala ni kulturnu baštinu tog kraja. Razveselio me je poziv na Samit Heritage & Creativity, realiziran u okviru projekta WBCHIL - Laboratorija za inovacije u kulturnoj baštini Zapadnog Balkana, u sklopu zajedničke inicijative Međunarodnog festivala KotorArt i SHARE Fondacije. Bio je to skup posvećen jačanju kapaciteta u oblasti kulturne baštine i kreativnih industrija na Zapadnom Balkanu. Fokus mu je bio na “unapređenju poduzetničkih vještina i pristupa tehnološkim znanjima radi razvoja organizacija i timova koji grade nove održive poslovne modele, i to one zasnovane na kulturnoj baštini”.
Na prvi pogled fascinirao me je grad Kotor, točnije njegova kulturna baština, potom impresivna građevina izgrađena u vrijeme Austro-Ugarske Monarhije i više od 150 godina bila u funkciji zatvora. Uz pomoć IPA projekata, Ministarstvo kulture Crne Gore dobilo je prije nekoliko godina 1,3 milijuna eura iz europskih fondova za rekonstrukciju zgrade starog zatvora. U srpnju 2021. na svečanom otvorenju ta je zgrada dobila novu funkciju i proglašena Kreativnim hubom - centrom kulturnog života u Kotoru. U tom je prostoru, namijenjenom razvoju ne samo umjetničkog potencijala, nego i kreativne industrije, održan summit koji je opravdao očekivanja ne samo onih koji su uložili novac u restauriranje starog zatvora, nego i onih koji očekuju snažniji razvitak kulture toga kraja. Okupili su se u sjajno adaptiranim zatvorskim ćelijama profesionalci koji se bave kulturnim nasljeđem, kulturnim turizmom i kreativnim industrijama, predstavnici akademske zajednice, javnog sektora i privrede, kao i odabrani polufinalisti javnog poziva za tematske projekte koji povezuju kulturnu baštinu s kreativnim industrijama. Na predavanjima, panel diskusijama, radionicama i mentorskim sesijama središnje teme bile su okupljene oko poslovnoga planiranja, dizajna proizvoda u oblasti kulturnog nasljeđa u doba sveopće digitalizacije, utjecaja umjetne inteligencije na kreativne industrije i produkciju, kao i primjenu naprednih tehnologija u domeni kulturne baštine. Bile su to teme koje se donedavno ne bi izravno povezivale s kulturnom baštinom ili bi bile nezanimljive u kontekstu pristupa u kojem su unaprijed zacrtani određeni razvojni sadržaji. Konkretno, u Kotoru se prošlog vikenda govorilo mnogo o mogućnostima da se Kotor učini atraktivnijim gradom za one koji u njemu žive, kao i za one koji u njega dolaze. Ali govorilo se o crnogorskom kulturnom nasljeđu koje traži aktualne narative te o urgentnoj potrebi uspostavljanja novog i izravnijeg dijaloga sa suvremenošću.
Dvadesetak umjetnika i poduzetnika koji su se prijavili na javni poziv za projekte koji će sudjelovati u Heritage Innovation & Collaboration Inkubatoru sredinom ove godine predstavili su svoja viđenja povezivanja kulturne baštine s kreativnom industrijom koja baštinu redefinira i čini vidljivijom u globalno neurotičnom vremenu u kojem živimo. Od najjednostavnijih projekata kao što su “Interaktivne internet-bajke” ili “Perast Passporta”, u kojem turisti upisuju svoje dojmove te stvaraju digitalne razglednice koje potom dijele i tako pridonose prazničnom katalogu sjećanja, do onih kompliciranijih kao što je “Common Thread”, koji oživljava tradicionalno tekstilno zanatstvo u slikovitom okruženju Podgore i Žabljaka, svi oni pomiču granice razumijevanja fenomena baštine i čine je prepoznatljivom ne samo u sektoru kulture, nego i gospodarstva. Ono što je zajedničko projektima, od koji su neki inventivnošću izašli iz okvira uobičajenih idejnih rješenja u uspostavljanju veza između kulture, privrede i turizma, je da istodobno promoviraju održivu i kreativnu priču apelirajući na svijest onih koji su zaduženi, ali i odgovorni da takav narativ zaživi u sredini kojoj se obraća. Za mene prilično neočekivano sudjelovanje na kotorskom skupu ponudilo je neke nove perspektive gledanja na posebnost kulturne baštine i raznolike mogućnosti njezine suvremene reinterpretacije kroz kreativne industrije spremne danas da sliku crnogorske tradicije, ali i stvarnosti čine atraktivnijom. Austro-ugarski zatvor u kojem se održavala ova konferencija svojom novim izgledom i funkcijom možda ponajbolje potvrđuje opravdanost takvih namjera.
