Kad je TBF izbacivao svoj prijelomni album “Maxon Universal”, za najavni singl bio je odabran potencijalni ljetnji hit “UV zrake”.
Snimljen je spot s tom pjesmom i zahuktala se promocija albuma koji su svi naveliko hvalili, ali u izdavačkoj kući Menart su vrlo brzo ustanovili kako nešto ne ide po planu.
“UV zrake” ispale su iz etera, a gotovo sve hrvatske radiopostaje koje su tad puštale TBF samoinicijativno su prešle na “Nostalgičnu” neodoljivo začinjenu semplom iz Arsenove “Sve što znaš o meni”.
Zbog “Nostalgične” je prije snimanja novog spota izbila živahna prepirka između izdavača i benda koji je od iskusnijeg Lukyja dobio savjet da preduga pjesma bez refrena ne može proći kao singl.
No što ako pjesma umjesto refrena nosi perfektan spoj Sašinih stihova i Arsenove melodije utisnute u kolektivno pamćenje starijih slušatelja?
Rezultat se najbolje vidio na sljedećoj dodjeli Porina, gdje su sve najvažnije nagrade pokupili TBF-ovci i Arsen, koji se zatekao u pravom trijumfalnom pohodu s povratničkim albumom “Na zlu putu".
Na kraju ceremonije zajedno su primili nagradu za pjesmu godine.
Famozni sempl za “Nostalgičnu" izvučen je iz prvog Arsenova kantautorskog albuma “Čovjek kao ja”, koji je donio i druge velike evergreene kao što su “Moderato cantabile” i “Kuća pored mora”.
Međutim, ovo je bio novi moment s vrlo opipljivim dokazom da njegove antologijske pjesme polako izlaze iz pretrpane kategorije evergreena i traže premještaj u klasike hrvatske glazbe.
Na istom putu su i ponajbolje pjesme napisane za Gabi - “Pamtim samo sretne dane” i “On me voli na svoj način”, dok je, na drugoj strani, “Vratija se Šime” prihvaćena kao dalmatinska narodna.
Koliko lokalnih pjevača koji uz nju nazdravljaju u konobi pamti da su tu pjesmu za braću Ivčić napisali Arsen Dedić i Nikica Kalogjera? Arsen se nije proslavio kao pjevač za najšire mase.
U takvim nastupima nisu ga baš uvijek pratile ovacije. Ploče je prodavao u 50-ak tisuća primjeraka, što je u najplodnijim godinama Yu diskografije bila samo solidna tiraža i pouzdan znak da njegovi kantautorski radovi nisu za svakoga.
Bilo je slučajeva da su ga slabo razumjeli i autoriteti na domaćoj glazbenoj sceni, pa je “Kuća pored mora” neobjašnjivo odbijena na tri ugledna jugoslavenska festivala zabavne glazbe prije nego što je nagrađena u Splitu.
Arsenova vokalna interpretacija bila je neraskidivo vezana za tradiciju francuske šansone i s vremenom je ostao jedini istaknuti šansonijer u ovim krajevima, ali njegova autorska imaginacija zahvatila je puno veću širinu i protegnula se preko starih žanrovskih granica.
Pjesnik neizmjernog literarnog dara pisao je i stihove za općenarodne hitove Bijelog dugmeta i Zdravka Čolića - “Loše vino” i “Zagrli me”, svestrani kompozitor skladao je glazbu za 34 igrana filma, među kojima je i “Vlak u snijegu”, s jednom od najljepših hrvatskih pjesama za djecu - “Kad se male ruke slože”, a neumorni kantautor završio je karijeru s 25 studijskih albuma.
Na samom početku kombinirao je studij flaute na akademiji sa slanjem pjesama potpisanih pseudonimom Igor Krimov na festivale zabavne glazbe.
Zatim je uletio u špicu zagrebačke jazz scene ‘60-ih s Boškom Petrovićem i Miljenkom Prohaskom, pjevao u Parizu s velikim talijanskim prijateljem Sergiom Endrigom, dočekao zagrebačke “električare” i kratko surađivao s Grupom 220, a prije i poslije osvajao brojne nagrade na lakoglazbenim festivalima makar su njegove pjesme o samoći previše i prečesto odudarale od egzaltirane festivalske atmosfere.
Tijekom 90-ih samoću je u pjesmama potisnuo strah iz kojeg je nastao jedan od najintrigantnijih poslijeratnih hrvatskih albuma, “Ministarstvo straha”.
Danas to možda izgleda kao prejaka paranoja , ali ‘97. je bio sporan čak i naslov, pa ga je izdavač Koncept oprezno skratio u “Ministarstvo”.
Originalni naslov pojavio se tek tri godine kasnije na Cantusovu reizdanju “opasnog” albuma.
U zadnjoj etapi karijere koju je nakon oporavka od transplantacije jetre sam označio kao bonus vrijeme, Arsen je još jedanput pokazao autorsku lucidnost i “Rebus” je puno više zvučao kao nova potvrda doživotnoga kultnog statusa nego kao oproštajni album.
