Kultura
128 prikaza

Nije zaživjela, ali vjerujem da za ovu knjigu još nije kasno

Disput
Nepovredivo mjesto' Igora Ivka možete naći u stvarno mnogo domaćih knjižnica, knjiga se može posuditi u svim regijama i županijama, ali interes za nju je tužno malen

Razlozi zbog kojih se neka knjiga uhvati u općoj svijesti i percepciji, a neka druga joj isklizne poput svježeg cipla u rukama dječarca koji je prvi put stao na rub rive sa svojom jeftinom dječjom udicom, nisu samo brojni, nego su lako moguće i bezbrojni. Niz je tu faktora na koje autor, nakladnik, knjižari i svi drugi dionici u životu knjige mogu utjecati, ali je isto tako more onih koji su izvan ičije moći i dosega te se mogu pripisati čistoj sreći ili, hajde, spletu okolnosti.

U slučaju da su autor, nakladnik i knjižari svoj dio posla (dakle onaj na koji se može utjecati) odradili kako treba, podrazumijeva se da je šansa da će i sreća knjizi biti naklonjenija, pa će ona imati veću vjerojatnost da je čitatelji primijete i upamte, ali se isto tako podrazumijeva da ta veća šansa nije apsolutno nikakva garancija ni za što. Kako bi čitava stvar bila još zamršenija i manje predvidiva, čak ni ono što bi se moglo smatrati nultom točkom, a to je, dakako, književna kvaliteta, vrijednost nekog djela, nije nikakav jamac sretnog i bogatog života knjige. Drugim riječima i krajnje pojednostavljeno: imate odličnu knjigu za koju je napravljena solidna promidžba, knjigu koja je dobila jako dobre kritike, i to u čitanim, mainstream novinama, a opet za knjigu zna malo tko izvan najužeg kruga profesionalnih čitatelja.

To se, primjerice, dogodilo s izvrsnom zbirkom priča mladog Igora Ivka (r. 1986.) "Nepovredivo mjesto", koju je Disput objavio u svibnju prošle godine. Razgovarao sam s mnogim ljudima, akterima domaće književne scene, kao i s onima koji je blisko prate, što profesionalno, što hobistički, i najčešće sam na spomen Ivkova imena dobio samo poslovično podizanje obrva koje prati izgovoreni ili neizgovoreni upitnik, a puku anegdotalnost mog primjera prati i sasvim lako provjerljivi podatak koji je potvrđuje. Naime, o tome koliko neka knjiga jest ili nije zaživjela, osim podataka o njezinoj prodaji (koje, naravno, nemam, ali teško da je riječ o spektakularnim brojevima), govori i njezina popularnost u knjižnicama. "Nepovredivo mjesto" možete naći u stvarno mnogo domaćih knjižnica, knjiga se može posuditi u svim regijama i županijama, ali interes za nju je tužno malen. Dakle, nije zaživjela.

Poprilična je to šteta jer je riječ o izvrsnoj zbirci priča i jednom od najboljih prvijenaca u hrvatskoj književnosti u posljednjem desetljeću.

 | Author: Disput Disput

Zbirka je podijeljena u četiri dijela, čak bi se moglo reći i ciklusa. Svaki od njih ima svoj uži tematski okvir, a ono što im je svima zajedničko je, najgrublje rečeno, sukob pojedinca i (suvremenog) društva. S tim da je pojedinac, jasna stvar, najčešće ili gotovo isključivo pasivan, izmučen, melankoličan, bez nade, a upravo u to stanje ga je doveo svijet u kojem živi i s kojim se pokušava sukobiti, ako već ne aktivno, onda makar tako da upire prstom u sve ono što u njemu ne valja, barem tako da osvještava besmislenost. Iako je početnik, to se u Ivkovu pisanju ne osjeti. On je gotov pisac rafiniranoga glasa, autor silno posvećen formi, promišljen stilist koji riječi mudro dozira i koristi kao strelice koje će odapeti u čitateljevo srce ili mozak, već o tome kakva je prilika. I kod njega, za razliku od ove moje prethodne rečenice, nema patetike ni melodrame, osjećaji su natiskani ispod titrave površine - u tkivu priče nikad ne znate kad će i hoće li uopće izroniti, a kad se to dogodi, uvijek se dogodi jednom sjajno pogođenom rečenicom, onako kako to već rade najbolji pisci.

Unutar ovog široko postavljenog tematskog okvira Ivko ima i uže preokupacije pa u "Nepovredivom mjestu" možete čitati priče o (uglavnom lošim ili promašenim) ljubavnim vezama, odnosu s roditeljima i nošenju s bolesti i smrti roditelja, odlasku na rad u inozemstvo, u Njemačku ili Irsku... Ivkovi protagonisti u svim su ovim situacijama slični: ljudi koje su okolnosti dovele do one točke u životu kad se u njima ili oko njih nešto slama, napukli pojedinci u okrutnom svijetu koji ne mari za individualne jade, kao da individualni jadi i sitna, mala veselja nisu jedino što uopće postoji. Tematski to, dakako, nije ništa novo, ali Ivko je u svojim gotovo egzistencijalističkim pričama zadivljujuće suveren i nimalo pretenciozan. Pametno strukturira svoje priče, s nekoliko preciznih (i katkad nenametljivo poetskih) rečenica je kadar oslikati atmosferu, čitavo vrijeme se vješto poigrava s očekivanjima čitatelja koja će nerijetko iznevjeriti, ali to čini potpuno svjesno i s jasnom autorskom namjerom. Tekst je istančan i pomno osmišljen, premrežen brojnim referencama na književnost i pop kulturu koje ga ne opterećuju, nego ga obogaćuju, a nešto sitne početničke naivnosti može se pronaći tek u prvoj priči "Znoj", koja se, na jednoj razini, može čitati i kao svojevrsni antikapitalistički proglas, bunt protiv svijeta u kojem ne postojiš ako nisi kotačić u proizvodnom lancu.

Teško je među dvadeset priča iz "Nepovredivog mjesta" neke posebno izdvajati, kvalitetom su ujednačene, fino uštimane, a visoka napetost dosljedno treperi kroz čitavu zbirku. Iako bi većina njih mogla sasvim dobro funkcionirati i samostalno, ovdje su i dio cjeline unutar koje svaka ima važnu ulogu.

Vjerujem da za ovu knjigu još nije kasno, iskreno joj želim da zaživi te da pronađe nove i nove čitatelje, a ako ovaj skromni tekst ikome posluži kao nagovor na čitanje - moja misija je ispunjena. To bi bio još jedan dokaz da se nekad ipak isplati boriti protiv spletova okolnosti, ma koliko se borba možda činila uzaludnom.

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.