Nakon filmske ekranizacije Zusakove “Kradljivice knjiga”, na hrvatski je jezik napokon preveden i njegov roman “Ja sam glasnik”. Pričom o 19-godišnjem taksistu Edu, pred kojim nema neke budućnosti i koji se odjednom nađe u ulozi glasnika i heroja, pokorio je književne top-ljestvice, a 2006. za taj je roman osvojio prestižnu nagradu Printz. “Kradljivica knjiga” zasluženo je proglašena književnim fenomenom, što i ne čudi s obzirom na to da je to knjiga koja se poslije čitanja nikad ne zaboravlja.
No nakon “Ja sam glasnika” prilično je jasno kako je uopće i postigla taj uspjeh. Autorova izuzetna sposobnost pripovijedanja rijetko koga može ostaviti ravnodušnim, a način na koji uvlači čitatelja u priču doista je briljantan i inovativan. Ni ovdje Zusak ne zaboravlja “poučiti” čitatelja. Možda se čita sporije od “Kradljivice”, ali od stranice do stranice autor tjera čutatelja na razmišljanje kroz Edovu iskrenost, sarkazam i humor te vodi do intrigantnoga kraja nakon kojeg će se čitatelj preispitivati još dugo vremena nakon pročitane knjige. Obvezno štivo (uz “Kradljivicu”, naravno!).
Ja sam glasnik, Markus Zusak, Profil. Preveo: Ozren Doležal
