Kultura
448 prikaza

Jazzeri prijeratnog Berlina zaslužuju više od ove knjige

Blues miješane krvi
Lumen
Ljubavni trokut smješten u dekadentne ‘30-e i svjedočanstvo vremena kad se zbog jazza robijalo

Roman “Blues miješane krvi” nagrađivane kanadske spisateljice Esi Edugyan može se tumačiti na više načina, ali dva su i više nego dovoljna. Prvo, kao prosječna priča o ljubavnom trokutu smještenom u dekadentni Berlin i Pariz ‘30-ih, a onda kao relativno zanimljivo svjedočanstvo doba kad se zbog jazza robijalo. Naime, Hitleru, kao i njegovu svemoćnu ministru propagande Josephu Goebbelsu, nije bila po volji uvozna glazba koja je trovala mladež “prašumskim ritmovima” pa su je rezali u korijenu.

Klubove su zatvarali, glazbenike proganjali, a kad ni to nije upalilo, stvarali su nazi-jazz bendove koji su rasnom čistoćom članova i ideološki potkovanim tekstovima parirali raskalašenim američkim originalima. Na
nesreću po junake knjige, osim što su zaluđeni jazzom, priroda ih je obdarila podrijetlom ili rasom koje je tada bila izrazito nepopularna u Europi. Ako već nisu Židovi, onda su crnci ili mulati, a to dodatno komplicira
situaciju. Radnja se paralelno događa u prošlosti i sadašnjosti. Započinje uhićenjem tamnoputa trubača Hieronymusa u zadimljenu pariškom baru kojem se otad gubi svaki trag, a onda se seli 50 godina poslije kada se svjedok događaja stjecajem okolnosti suočava s traumom gubitka prijatelja nakon što dobije navodno Hieronymusovo pismo. Priča o glazbi, ljubavi, odanosti... nepotrebno je nakićena.

Neprestano i suhoparno spominjanje glazbenih veličina govori da je Edugyan doslovno “uguglala” imena velikih jazzera i šutnula ih bez razmišljanja na papir. A da ne govorimo o “autentičnom” slengu kojim se likovi služe i koji strašno ide na živce. Stereotipne ljubomornoovisničko- frajerske-glazbene junake bolje je i ne spominjati kao i otkrivanje “tople vode” razglabanjem o nacističkoj rasnoj nesnošljivosti. Da skratim, teško se oteti dojmu da je autorica mogla reći mnogo više. Naime, prije Drugog svjetskog rata Berlin je bio kulturno i političko središte, gdje su se ujedno nalazilinajbolji kupleraji i barovi u Europi. Bio je sinonim za grijeh, avanturizam i bogatstvo, a ako to nije dovoljno da se napiše zanimljiv romana - ne znam što jest!

Blues miješane krvi, Esi Edugyan, Lumen. Prevela: Vida Živković

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.