“Svijet nam ništa ne duguje, znaš, a najmanje romantiku.”, rečenica je koja možda i najbolje opisuje prethodni roman Ralfa Rothmanna, “Umrijeti u proljeće”, gorku sagu o kraju 2. svjetskog rata u Njemačkoj, kad u zadnjim danima, kad je sve odavno izgubljeno, mladići odlaze umrijeti. Onima koji prežive svijet ne duguje ništa, najmanje romantiku. Radnja romana “Bog onoga ljeta” smještena je u isto vrijeme i na isto mjesto, ali ovog puta svijet ipak duguje bar malo romantike djevojčici Louisi, koja kraj rata, što se ne smije glasno izgovoriti, ali se svejedno unutar obitelji šapuće, čeka na seoskom imanju nedaleko od Kiela, kamo se s majkom i sestrom sklonila od bombardiranja. Svijet djevojčice koja noći provodi čitajući knjige i pokušava spasiti kobilu koju su konji iz krda izopćili, osudili je na smrt i, ne dajući joj nimalo šanse da preživi, ne pada im na pamet dijeliti ono malo hrane s njom, jednostavno mora biti bar malo romantičan. Ma koliko su svuda oko nje neopisivi užasi.
304
prikaza
Odličan i gorak roman s ponekim proplamsajem topline
1/2
Iako priča iz perspektive djeteta, Ralf Rothmann, kao i u romanu “Umrijeti u proljeće”, pripovijeda vrlo hladno, gotovo nabrajajući činjenice i kloneći se bilo koje suvišne riječi
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka
