Hrabrost. Neobičnost. Progresivnost. Ambicioznost. Četiri, prema mišljenju direktorice TD Rijeka 2020 d.o.o. Emine Višnić, elementa Europske prijestolnice kulture poput četiriju jahača apokalipse ne prestaju unositi nemir u hrvatski javni prostor još od 25. ožujka kada je u riječkom Art kinu Croatia održana svečana premijera promotivnog spota "Rijeka 2020-Port of diversity". Ako je promotivan, zapitali su se mnogi nezadovoljnici, koga ili što promiče?
Djevojku koja na konju prolazi kontejnerskim terminalom, usnulim središtem nekadašnjeg industrijskog grada, oživjelog riječkog Hodača, za potrebe spota pretvorenog u Hodačicu, astronauta u potrazi za svježom ribom na riječkoj placi, zavarivačicu na kazališnoj pozornici, hrpe ruzinavog željeza ili, tek kroz pokoju mutno prepoznatljivu gradsku veduticu, Rijeku?
No sve bi to, i konja, i astronauta pa i izostanak tipičnih i klasičnih riječkih vizura ogorčeni i iznevjereni gledatelji možda i oprostili Magdaleni Lupi Alvir prema čijem je scenariju Dalibor Matanić snimio trominutni spot u produkciji Sanjina Stanića iz riječke Filmerije, ali našminkanog, u pačku odjevenog plesnog performera, u javnosti prozvanog "queer baletanom" nikako ne mogu provariti. Nema veze što su svi članovi baletnog ansambla riječkog HNK u "Labuđem jezeru" kakvim ga vidi Staša Zurovac odjeveni u "baletne suknjice".
Još važnije, nema veze što umjetnik čijom se plesnom izvedbom suvremena umjetnost stapa s lokalitetima industrijske baštine uopće nije baletan. Tko je onda? Toni Flego, 23-godišnji Riječanin s talijanskom adresom, plesni umjetnik čije je plesno ishodište u suvremenom plesu. Mnogi plesači ples ističu kao elementarnu ljudsku potrebu, u ljudskom habitusu najprisutniju i najnesputaniju u djetinjstvu, pa tako i Toni tvrdi da je želja za plesom oduvijek u njemu prisutna.
"Prohodao sam na prstima, a proplesao znatno prije nego sam progovorio. Ples je oduvijek medij kojim se najlakše, najljepše i najbolje izražavam. Oduvijek sam želio samo plesati", iskreno otkriva dodajući kako je plesao čak i kad su mu to branili.
Nastavio je plesati ispred kuće čak i nakon što su njegovi roditelji kodirali Vivu i MTV, iziritirani njegovim odbijanjem odlazaka u vrtić i školu jer nije naučio sve koreografije.
"Pitanje je što bi bilo da se u Rijeci kojim slučajem nije otvorila škola za klasični balet i suvremenu umjetnost", priznaje Toni.
"Balet zahtijeva izuzetnu disciplinu i stroge forme tijela dok je suvremeni ples puno slobodniji, otvoreniji i dopušta mi beskonačnu kreativnost."
Otkriva i da će uskoro u Italiji plesati vlastitu koreografiju i to na jednu hrvatsku pjesmu po vlastitom izboru. Klasični mu balet, kaže, to nikada ne bi dopustio, a razliku između njega i suvremenog plesa objašnjava, vrlo poetski, Urbanovom izvedbom pjesme "Ostavljam te samu".
"Greška u intonaciji-savršenstvo u emociji. Umjetnik se ne koncentrira na savršenu izvedbu, u potpunosti se prepušta emociji, a u takvoj "nesavršenoj" izvedbi ona stvara vrhunsko djelo.
Savršenstvo kao rezultat nesavršenstva, postavljenih pravila, normi struke i društva. Emocija iznad i ispred svega." Izvire li iz nepoštovanja stereotipa i društvenih normi i vrijednost Matanićevog spota, ne otkriva. No zabavlja ga što je nakon brojnih plesnih postignuća u Hrvatskoj i inozemstvu, prvog profesionalnog angažmana u predstavi "Weltschmerz" o EKV-u, Nižinskim inspiriranog samostalnog plesnog projekta "Faun", uloge u spotu za pjesmu "Nikada" Nipplepeoplea i brojnih zapaženih suradnji, najpoznatiji postao po svojoj najkraćoj ulozi.
To, kaže, samo pokazuje kako javnost često ne zanima niti umjetnost ni kultura nego uklapa li se neki sadržaj u prepoznatljive stereotipe. Zapanjujuća je potreba svrstavanja svega u neke "ladice".
"Upravo to lijepljenje etikete "queer baletana" pokazuje kako dio ljudi uopće ne zanima sadržaj ni bit spota nego svu energiju kanaliziraju u pogrešnom smjeru, tražeći uglavnom nekakva ideološka određenja i mimoilaženja pa sve završava i u političkim svrstavanjima."
Za njega kao umjetnika najgore bi bilo da je spot, kao i sve što inače radi, prošao nezapaženo, ali politička i ideološka određenja ne zanimaju ga. No je li ih moguće posve izbjeći?
U trenutku kad Dalibor Matanić kaže da svaki spot nosi određenu ideološku poruku, a riječki gradonačelnik ističe kako svrha promotivnog spota nije samo turistička te ne prodaje sunce i sladoled, postavlja se pitanje bi li prikazati vedru, suncem okupanu Rijeku kad je stvarnost da se građani bude pod čelično sivim nebom bilo pogrešno kao i prikazati je kao grad alternative, tolerancije i teške industrije kad je Ri Rock festival sveden na margine, središtem grada odzvanjaju lake note, a "3. Maj" stavlja ključ u bravu.
Prije nekoliko godina, na jednoj se komercijalnoj televiziji prikazivala serija o supružnicima, bivšim tajnim agentima koji "ispod stola" povremeno odrade poneku tajnu operaciju pa se jedna od njih odvijala i u Rijeci. No riječku je panoramu odglumio nekoliko stotina kilometara udaljeni Rovinj. Matanić je svojim "Novinama", između ostalog, Rijeci udahnuo i taj novi vizualni identitet, no je li u spotu toliko prizivana tolerancija iz grada koji teče jednostavno-istekla?
"Mislim da spot, ne nudeći jednostavan ni jedinstven odgovor, omogućuje da ga čitamo svatko na svoj način, ovisno o tome što mislimo i osjećamo. To mi je zapravo jako intrigantno i zanimljivo u cijeloj priči. Rijeka je grad alternativne scene, a 2020 je skora budućnost", pomirljivo će Toni.
U istom tonu objašnjava i vlastito viđenje uloge koju u spotu ima: "Za mene je umjetnost iznad svega. Scenaristica i redatelj imali su priču koju sam interpretirao na svoj način. Ako je Rijeka dobila naslov prijestolnice kulture s temom Luka različitosti, onda bi se iz tog naslova trebalo zaključiti o čemu se tu radi, da grad nije jednoobrazan već otvoren svima."
Rijeka, ipak, slovi za najtolerantniji grad u Hrvatskoj, kaže Toni, no ni sam u tom gradu više ne živi. U Padovi je dio plesne skupine "E. Sperimentti Dance Company" čije poimanje umjetnosti, uz poštovanje osobnosti svakog pojedinog plesača, najbolje odgovara njegovu senzibilitetu. Iako je za Rijeku, zbog obitelji i prijatelja, snažno vezan, boji se da ondje u profesionalnom smislu još dugo neće biti mjesta za njega. Nada se, ipak, kako će ta skorašnja 2020. nešto promijeniti jer "Rijeka ima odlične plesače i zaslužuje promjenu". Pozitivnu, nadamo se. Povratak alternativnim korijenima uz malo više pokretačke snage.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Ma slabo je to, treba nešto još bolje... Npr. ovaj umjetnik iz Švedske. Kakav panker, kakva hrabrost, naprednost, progresivnost, ambicioznost a pomalo i agresivnost dodao bih. Šokirao je lijepu Švedsku naprednu. To je umjetnost a ne ova kamilica s ovim ... prikaži još! baletanom. Petrice predažem ti da mu se javiš kao novi model :) https://voiceofeurope.com/2019/04/muslim-instagram-influencer-murdered-swedish-ex-girlfriend-by-injecting-opioid-into-her-neck/