Zavičaj zna biti nepravedan prema svome piscu, kao što i pisac zna biti nepravedan prema zavičaju. Slavka Kolara (Palešnik kraj Garešnice, 1. prosinca 1891. - Zagreb, 15. rujna 1963.) njegov zavičaj voli. Gradska knjižnica u Čazmi, koja nosi njegovo ime, od 2002. godine organizira Dane Slavka Kolara, a deset godina organizira se i natječaj za kratku satiričnu priču Slavko Kolar. Čak i kad su ga pokušali oteti zavičaju, Kolar se vratio. Tako je prije desetak godina netko otuđio njegovu bistu, no ove godine postavljen je novi odljev, rad akademskog kipara Stipe Sikirice. Uz to, u povodu 130. obljetnice rođenja, u izdanju knjižnice objavljena je knjiga "Divan užas - izabrani radovi o Slavku Kolaru" (1917. - 2021.), koju je priredio dr. sc. Mario Kolar (ako nam književnost ponekad i naginje incestuoznosti i onaniji nad djelima rodbine i prijatelja, ovdje to nije slučaj, dvojica Kolara dijele, naime, samo prezime). Riječ je o 74 rada koji daju pregled kritičkog vrednovanja Kolarova stvaralaštva u razdoblju duljem od stoljeća (1917. - 2021.), što govori da je za Kolarov rad postojalo i postoji kontinuirano zanimanje. Autori tekstova ljudi su različitih profila čiji se primarni interesi, ali i pozicije razlikuju pa je i pristup materiji različit. Uglavnom je riječ o novinskoj i časopisnoj kritici i studijama, ali i predgovorima stranih izdanja, memoarskim tekstovima, razgovorima itd.
O Kolaru su pisali brojni važni književnici, kritičari i književni povjesničari, kao što su Ivan Goran Kovačić, Bratoljub Klaić, Ivan Kušan, Viktor Žmegač, Krešimir Nemec, Branimir Donat, Velimir Visković itd. Također, niz je tekstova autora iz inozemstva (Rusije, Njemačke, Italije, Austrije, Češke, Slovenije, Srbije te Bosne i Hercegovine), a kod potonjih je uglavnom riječ o predgovorima Kolarovim izdanjima u tim zemljama.
Pritom, i to je jedna od njenih vrijednosti, ovo nije prigodničarska knjiga, koja se prema piscu odnosi apologetski. Unutra je više tekstova koji upućuju na Kolarova slaba mjesta, a zanimljiv je tekst "K. u K. afera: Krleža protiv Kolara" Tomislava Sabljaka koji govori o nekim prilikama u poslijeratnoj hrvatskoj književnosti i izbacivanju Slavka Kolara iz tadašnjeg Društva književnika Hrvatske, o odnosu u kojemu ni Kolar nije prikazan bez grijeha. Prema riječima Branimira Donata, Kolar je bio jedan od najdarovitijih pripovjedača prve polovice 20. stoljeća, dok je Dubravko Jelčić rekao da je on jedan od onih autora koji ostaju. Kolarov književni put počinje prije 1. svjetskog rata, vrhunce dostiže u zbirkama "Ili jesmo - ili nismo" (1933.) i "Mi smo za pravicu" (1936.), a najpoznatiji je po pripovijestima "Breza" i "Svoga tijela gospodar" (u drami i scenariju "Svoga tela gospodar"), koje su zaživjele na kazališnim daskama, ali i filmskim platnima te su, kako je rekao Donat, postale svojina naroda. Za svoj rad Kolar je nagrađivan (nagrada JAZU, nagrada za novelu DHK, Arena za najbolji scenarij), a djela su mu prevođena na francuski, njemački, češki, talijanski, mađarski... Bio je predsjednik Društva književnika Hrvatske i potpredsjednik Matice hrvatske, radio je kao agronomski stručnjak i upravitelj poljoprivrednog dobra u Božjakovini, što ga je prilično obilježilo. Naime, osim što je s nekolicinom pisaca 1941. bio u izaslanstvu koje je posjetilo ustaškog ministra Milu Budaka, u Božjakovini je priređivao zabave na koje su dolazili ustaški dužnosnici, kao i njemački poslanik u NDH Siegfried Kascche. Istodobno, Kolar je od 1942. aktivno surađivao s partizanima, opskrbljivao ih informacijama, ali jednako tako i namirnicama te konjima s imanja, a na kraju je i sam otišao u partizane.
Zahvaljujući kronološki poredanim tekstovima, čitatelj može pratiti razvojnu autorsku, pripovjednu liniju, razumijevanu dakako kroz različita očišta, ali jednako tako i odnos samih autora prema Kolarovu stvaralaštvu, što je zanimljivo iz više perspektiva, u prvom redu sagledano u kontekstu razumijevanja piščeva habitusa kod kritičkih ogleda pisanih s određenom vremenskom distancom, kad političke i društvene silnice koje uvelike utječu na autora više nisu svakodnevica, nego povijest, dakle nešto barem donekle obrazloženo i razjašnjeno, jer riječ je u najvećoj mjeri o turbulentnom razdoblju 20-ih i 30-ih godina u ruralnom području Bikova vrha, kako u djelima naziva Kravarsko. Vrijeme je to razvoja seljačke stranke, čiji je Kolar pristalica, zbog čega je, kako navodi Sabljak, čak tri puta bio izbacivan iz službe i umirovljen. Pojedine kritike polaze od politike ili je se dotiču te čitaju djelo u ideološkom, političkom ključu. Iz političke perspektive nad knjigom "Ili jesno - ili nismo" natkriljuje se tekst Ive Lendića, objavljen u Hrvatskoj straži 1934. godine, koji piše da pripovijest ne zadovoljava "našem zahtjevu, koji mi ističemo", a to je "ispravna idejna osnovica izražena adekvatnim umjetničkim sredstvima". S druge strane, prema Ivi Hergešiću, u tekstu objavljenom 1935., u političkoj, idejnoj osnovi Kolar je ispravan pa on nije "samo dobar pripovjedač, nego i dobar rodoljub". Jednako tako, zahvaljujući kronologiji, naglašena je i kritička perspektiva koja polazi od geografskih i socijalnih oprečnosti na liniji selo - grad, koje se iz stvarnog, životnog okruženja premještaju i u onaj literarni, imaginarni svijet. Hergešić je napisao da je Kolarovo djelo izraslo na domaćoj njivi, a doseglo europsko mjerilo. Sigurno je da je obilježeno humorom, ali jednako tako i seoskom tematikom. Josef Bobek u predgovoru jednog austrijskog izdanja zaključuje da i nije čudno što je Kolar prekinuo studij prava i prebacio se na Višu gospodarsku školu, jer pravnička karijera neminovno vodi u grad, a njemu je trebalo selo, njegovi običaji, međuodnosi i jezik, ili kako je to zaokružio Jelčić: njegov je književni zavičaj kajkavsko selo. Odlazak u Zagreb, premještanje interesa sa seoske na gradsku tematiku označava novu, posljednju fazu njegova stvaralaštva te dodatno naglašava kvalitetu i značaj njegovih seoskih, agrarnih priča u korpusu hrvatske književnosti. Knjiga je ovo koja daje multiperspektivni pogled na Kolara i njegovo djelo, i sigurno će postati nezaobilazno, referentno mjesto za sve koji će se njime baviti.