Osjećaj nemoći pojedinca i društva bila mi je nit vodilja

“Zbornica” Sonje Tarokić (1988.), njezin debitantski dugometražni film, bit će premijerno prikazana u natjecateljskom dijelu ovogodišnjeg filmskog festivala u Karlovym Varyma, koji se održava od 20. do 28. kolovoza. Ta je činjenica uzbuđenje po sebi jer će nakon dugo vremena takvu privilegiju imati neki domaći film: tim više što je rijetkost da debitantski film na uglednom festivalu “preskoči” kategoriju debitantskog i nađe se u glavnom natjecateljskom programu “Kristalni globus” s još 11 međunarodnih naslova. A Sonja Tarokić nije redateljica kojoj su festivalske nagrade iznenađenje. Njezini su kratki filmovi odreda promišljeni, upadljivo distinktivni radovi u, recimo tako, okviru mlade generacije domaćeg filma. Njezin kratki film “Tlo pod nogama” prikazan je na filmskom festivalu u Rotterdamu i zatim je osvojio nagradu za najbolji film na “Kockicama” Zagreb Film Festivala, dok su filmovi “Crveno”, “Pametnice”, “Kurvo!” i “Ja sam svoj život posložila” prikazani i nagrađivani na raznim međunarodnim festivalima. Filmovi kratkog metra obično nemaju općenarodni “hajp” kakav možda zaslužuju, ali na primjeru filmskog mišljenja redateljice s kojom razgovaramo dokazuju da autorski opus itekako ima inherentnu dramaturgiju i vrijednu logiku “održivog razvoja”. “Više je više”, smije se Sonja Tarokić, koja svakom svom poslu pristupa detaljistički “do boli” pa “stoput promisli” prije nego što proglasi the end filma. S druge strane, redateljica za život zarađuje režirajući reklame, i to voli raditi jer joj brze reakcije i filmska rješenja u tom poslu predstavljaju i izazov i zadovoljstvo. Poznata je i kao uporna, u najboljem smislu te riječi, voditeljica scenarističkih radionica. Pa ako je točno da je “scenarij rak-rana hrvatskog filma”, onda je zbilja zanimljivo što o tome misli netko iz prve ruke.