Rijetko tko je toliko obilježio Velu Luku na otoku Korčuli kao što je to učinio legendarni Oliver Dragojević, pjevač i glazbenik koji je većinu života proveo u Splitu, no koji se neprestano vraćao u Velu Luku, odakle je porijeklom i bio, i koji je tijekom čitavog života osjećao neraskidivu povezanost s tim krajem. Vela Luka je tako postala i njegovo posljednje počivalište, a svake se godine 29. srpnja, na godišnjicu njegove smrti, tamo održava glazbeno-umjetnička manifestacija “Trag u beskraju”, koja okuplja posjetitelje iz čitave Hrvatske, ali i iz svijeta. Upravo zbog te njegove snažne povezanosti s Velom Lukom, prije nekoliko je dana tamo postavljena umjetnička instalacija simboličkog naziva “Tek sad vidim što mi znači”, posvećena Oliveru, ali i čitavoj Veloj Luci.
Umjetnička instalacija 'Tek sad vidim što mi znači', posvećena Oliveru Dragojeviću i njegovoj Veloj Luci
Autor spomenute instalacije je dizajner Saša Prižmić, a realizirana je u obliku naočala inspiriranih onima kakve je Oliver nosio na početku karijere, na kojima je urezan i stih “Tek sad vidim što mi znači” iz pjesme “Sjećanje na Velu Luku” Branka Žuvele. O tome kako se pojavila ideja za ovakav umjetnički projekt i zašto je odabrao baš motiv naočala, više nam je ispričao sam Saša Prižmić:
“Vela Luka je prije nekoliko godina pokrenula postavljanja turističkih foto-punktova na raznim lokacijama, što su turisti prihvatili te počeli objavljivati fotografije na društvenim mrežama i tagirati ih. Takve instalacije se nerijetko postavljaju dekorativno bez dubljeg značenja pa sam došao na ideju da bi bilo dobro osmisliti autentičnije mjesto za fotografiranje i učiniti ga istinski vezanim uz lokaciju. Oliverov značaj za Velu Luku i njezine ljude zapravo ne treba posebno objašnjavati - on je za svoje mjesto napravio nevjerojatno puno. Motiv koji ga diskretno priziva ova je umjetnička instalacija u obliku stiliziranih okvira kakve je nosio u početcima karijere, po kojima je prepoznatljiv. Dodatan sloj čini stih ‘Tek sad vidim što mi znači Vela Luka...’. Osim što je to sama po sebi jasna poruka ljubavi koju, kao lokalpatrioti, želimo komunicirati, stih poziva da promotrimo Velu Luku Oliverovim očima. Kao dizajner smatram da svaka vrsta komunikacije - gdje je ona neizostavni i najvažniji dio - mora, ili mora težiti, prenijeti poruku, a možda i najvažnije, emociju. Tu je nastala ideja o spoju pjesme, Olivera, samog mjesta i posjetitelja."
Na instalaciji je urezan i stih 'Tek sad vidim što mi znači' iz pjesme 'Sjećanje na Velu Luku' Branka Žuvele
Pjesmu “Sjećanje na Velu Luku” Branko Žuvela Doda napisao je još početkom 60-ih godina te je do danas ostala jedan od glavnih simbola čitavog mjesta i ljubavi prema njemu, a i sam ju je Oliver više puta izvodio. Što je točno bilo inspiracija za pjesmu, Branko Žuvela nikada nije otkrio, no postoje priče o tome kako su stihovi nastali iz pisama koje je razmjenjivao s jednom Velolučankom (odnosno Luškom), a tijekom godina pretvorili su se u svojevrsnu himnu čitavog mjesta te danas ne postoji Lučanin ili Luška koji barem jednom u životu nije zapjevao ovu pjesmu. Upravo zbog toga stih “Tek sad vidim što mi znači Vela Luka, more, ti” pokazao se idealnim za ovakvu instalaciju koja je u ovakvom obliku funkcionira samo u Veloj Luci te je autentična samo za ovaj kraj.
Dizajner Saša Prižmić
“Instalaciju smo postavili na rivu gdje se turisti mogu fotografirati, ponijeti uspomenu i podijeliti je uz hashtag #teksadvidim. Smatram da smo izbjegli generička turistička rješenja koja nemaju stvarnu poveznicu s destinacijom. Naočale su velike otprilike kao rukometni gol, 3 × 2 metra, taman da se u njih smjesti obitelj za fotografiranje. Namjerno su minimalističke i nenametljive kako bi okolne vizure ostale otvorene. Koristili smo corten, materijal koji se često koristi i u arhitekturi te se skladno uklapa u okoliš. Radi se o posebnoj vrsti čelika koja dobro ide uz more, sol, sunce i kišu, a vremenom dobije finu ruzinavu patinu”, govori nam Saša.
Lokacija instalacije, koja je pozicionirana na Inglezovu mostu, također sadrži određenu simboliku. Ne samo da se s tog mjesta pruža gotovo savršen pogled na Velu Luku i Ošjak nego se vidi i Oliverova kuća u Veloj Luci.
“Instalaciju smo pozicionirali na maloj, ali dobro uočljivoj rivi - odnosno mostu, kako ga zovu u Luci - koja privlači prolaznike. S odabrane pozicije se jasno vide i Vela Luka i opjevani Ošjak. Pogled na ‘škoj’ ponekad sakrije jarbol ili jedrilica, što možda i nije nužno loše jer je tako svaka fotografija drukčija i jedinstvena. Ljepoti kadrova doprinose i zalasci sunca koji ondje mogu biti osobito dojmljivi. S foto-punkta se vidi i Oliverova kuća koja slovi za rodnu”, kaže nam Saša.
Svojom zavidnom karijerom Oliver je svakako trajno obilježio povijest hrvatske glazbe. Kao pjevač i gitarist najprije je bio član više različitih sastava (Dubrovački trubaduri, More, Batali), a početak njegove trajne solističke karijere obilježila je njegova zapažena izvedba skladbe Tea Trumbića “Ča će mi Copacabana” na Splitskom festivalu 1974. godine. Nakon toga uslijedio je niz uspješnih pjesama u suradnji s različitim skladateljima, brojne pjesme koje je izvodio (“Galeb i ja”, “Cesarica”, “Što to bješe ljubav”, “Nocturno”, “Molitva za Magdalenu”, “Kad mi dođeš ti”, “Trag u beskraju”, “Nedostaješ mi ti”, “U ljubav vjere nemam” i još mnoge druge) postale su bezvremenski hitovi, a sam je Oliver tijekom života dobio niz nagrada i priznanja, među kojima je bilo čak 30 Porina, uključujući i onaj za životno djelo. Njegov uspjeh u karijeri ipak nije utjecao na njegovu narav te je čitavog života ostao jednostavan i skroman čovjek koji je uvijek pružao priliku brojnim mladim glazbenicima i umjetnicima, među kojima se sredinom 90-ih našao i Saša.
“Kako se dugi niz godina bavim grafičkim dizajnom, imao sam priliku surađivati s Oliverom na albumu Vrime. Dizajn je dobro prihvaćen, što mi je puno značilo u trenutku kada sam tek započinjao karijeru. Osim što mi je pomogao, potaknuo me da nastavim dalje – bio je to jedan od onih trenutaka kada shvatite da ono što radite ima smisla i odjeka. Stoga je na neki način ovo i moje malo vraćanje njemu, svojevrsni hommage i zahvala. Bez obzira na svoju veličinu, Oliver mi se činio iznimno jednostavan i skroman čovjek, a ono što sam posebno cijenio kod njega jest to što je uvijek davao priliku drugima, pogotovo mladima. Gdje god bi vidio priliku da može pomoći, to bi i učinio”, ispričao nam je.
Instalacija je izrađena u obliku naočala kakve je Oliver nosio na početku svoje karijere
Ipak, iako je ovaj umjetnički projekt posvećen Oliveru, ne treba zaboraviti ni činjenicu da je posvećen i Veloj Luci, odnosno svima koji su na neki način povezani s Velom Lukom, bilo porijeklom, bilo zato što se kao turisti često tamo vraćaju.
“Na osobnoj razini, instalacija je moja zahvala Oliveru, ali i snažna poveznica s vlastitim korijenima. Naočale su simbol mirne luke kojoj se stalno vraćam(o) i trudim se prenijeti djelić te ljubavi dalje. Iako živim u Zagrebu, u Luku dolazim kada god imam priliku. U svemu tome vidim i jednu širu dimenziju: vezu svih ljudi koji su iz Vele Luke otišli, ali je i dalje nose sa sobom. Mjesto kojem se vraćate, bilo fizički ili u mislima, uvijek ostaje dio vas. Naravno, Oliver je uporište cijele priče, ali jednako važan dio ove ideje je i posveta mjestu i ljudima. Treće i ne manje važno, a čime je počela čitava priča, nadam se da će instalacija biti dobro prihvaćena i da će se ljudi ondje rado fotografirati te da će njezina vidljivost pridonijeti posjećenosti i popularnosti Vele Luke”, kaže nam Saša.
Za kraj, Saša je istaknuo i kako iza instalacije stoje mnogi ljudi i kako je riječ, zapravo, o jednom skupnom projektu svih Velolučana.
“Ovo mi je prvi put da s projektom takvih razmjera izlazim u javni prostor. Zato sam posebno zahvalan inicijatoru, Turističkoj zajednici Vele Luke i svima koji su mi usput pomogli – od samog komentiranja u idejnim fazama, do odabira imena, veličine i materijala do same izvedbe i danog publiciteta za mjesto. Rekao bih da je ovo zajednički projekt Velolučana. Hvala svima od srca”, rekao nam je Saša na kraju razgovora.
Ova velika umjetnička posveta Oliveru i njegovoj Veloj Luci zasigurno će još dugi niz godina privlačiti ljude iz cijelog svijeta te svima pružiti priliku da na trenutak zastanu i osjete Velu Luku, baš kao što sugerira i stih iz nezaboravne pjesme, također posvete ovom jedinstvenom mjestu iz kojeg je sve krenulo.
“Tek sad vidim što mi znači Vela Luka, more, ti...”
