Poezija je apsolutno nužna. Njezina je funkcija u nama locirati sve one zone koje bi trebale biti slobodne i onda ih i učiniti takvima. Parafraza je to riječi nedavno preminule pjesnikinje C. D. Wright, koju rado citira Athena Farrokhzad, jedno od najjačih imena švedske, ali i europske književne scene, pogotovo one koja se etiketira imigrantskom.
Rođena u Teheranu, Athena je kao dijete, zbog revolucije i rata, s roditeljima napustila Iran i novi dom potražila u Švedskoj.
Odrastanje u geteburškim useljeničkim kvartovima, poput Hammarkullena i Askima, obilježeno ratnim i izbjegličkim traumama i naporima da si svaka od obitelji nađe mjesto u drugom i drukčijem okruženju, Farrokhzad je pretočila u prvu zbirku pjesama, “Bijela suita”, koja je u Švedskoj snažno odjeknula.
Kao “Vitsvit” 2013. objavio ju je tamošnji najveći izdavač Albert Bonniers Förlag i Atheni je odmah priskrbila nominacije za niz književnih nagrada, pa i za najveću švedsku nagradu – Augusta, svrstavajući je uz bok Jonasa Hassena Khemirija, koji je trenutni švedski kralj (iseljeničke) proze. Prijevod “Bijele suite” u Hrvatskoj autorica je predstavila na ovogodišnjem Goranovu proljeću u Zagrebu.
"Bilo mi je važno o ratu, migraciji, pripadanju, odnosno nepripadanju, rasizmu, izdaji, revoluciji i drugim poznatim mi temama pisati ne samo iz osobne perspektive jer vjerujem da takva snažna iskustva ostavljaju sasvim različite dojmove na svakog čovjeka pojedinačno. I ne samo to. Mislim da jedan te isti čovjek iz njih izvlači cijeli niz dojmova, nerijetko sasvim suprotnih i da se kroz život s tim traumama svatko nosi na svoje načine. Htjela sam prikazati tu raznolikost iskustva", kaže autorica koja je, kao upozorenje da je ovakve stvari izrazito opasno generalizirati, priču konkretne izbjegličke obitelji iznijela kroz nekoliko glasova, očev, majčin, bakin, bratov... zaokruženo onim “ja”.
"U principu je to sve jedan glas koji citira druge. Dugo mi je trebalo da nađem tu formu, taj obiteljski dijalog neke vrste, koji funkcionira kao antički kor, komentira radnju a da nema mogućnost na nju utjecati. Čitatelj brzo shvati da u cijelom tome mnoštvu glasova uopće nije moguće razlučiti što je točno tko od njih rekao jer citat koji pripovjedač pripisuje baki neodoljivo podsjeća na nešto iz Biblije. Nemoguće je, zapravo, razlučiti tko je od tih glasova stvaran a tko izmišljen, kao potreba pripovjedača da si rasvijetli ono što ga intimno boli", tvrdi Athena i dodaje kako je za potrebe knjige, na kojoj je radila četiri godine, “puno toga ukrala”, začinivši obilno tekst citatima iz književnosti, popularne kulture i političke teorije.
Rezultat je prilično impresivan, i emotivan i promišljen, umjetničko djelo od korica do korica, doslovno.
"Korice sam htjela da budu srebrne i to sam odlučila u suradnji s grafičkim dizajnerom kojeg sam sama odabrala. Srebrne jer je to boja, ili bolje rečeno površina, koja jako ovisi o okruženju, pa ovisno o svjetlu tamni, odnosno svijetli. Tako su i sve stvari takve kakve jesu u odnosu na ono što je oko njih. I stvari i ljudi. Na tom tragu, srebrno ima i efekt zrcala, u smislu zrcaljenja unutar društva i obitelji, gdje vas promatraju i gdje se promatrate očima drugih, što je iskrivljena slika. I unutar knjige grafički smo stvari postavili tako da su stihovi bijeli, presvučeni crnim trakama", objašnjava autorica, koja je u Švedskoj i voljena, ali i zloglasna zbog svojih beskompromisnih ljevičarskih stavova.
“Švedska, dali smo ti sve i sad smo ništa / Švedska, kad ćeš se ogoliti / pokazati grobove / kad ćeš postati dostojna generacija i generacija svojih izbjeglica”, parafrazirala je tako nedavno na svom profilu na Facebooku čuvenu Ginsbergovu “Ameriku”, aludirajući na ovo stanje s migrantima.
"To je golema tragedija. Što se Švedske tiče, stvari su prilično jednostavne. Ista je kao i ostale europske zemlje; koliko je tolerantna, toliko je i netolerantna", kaže Athena, koja redovito upozorava na mnoge bolne točke koje švedska javnost i političari guraju pod tepih.
"Pišem o onome što se događa oko mene, što me ljuti i što mi slama srce. O onome što ne razumijem", kaže Athena, koja, iako uporna u prokazivanju konzervativnih švedskih političara i medija, dosad nije imala ozbiljnih problema.
Dapače, od svojih riječi napokon dobro živi.
"Osim pisanja poezije, prevodim i podučavam kreativno pisanje te pišem književne kritike. Prije jer sam morala, da bih preživjela, a sad jer sve to želim i jer zapravo sve to volim. Za razliku od mnogih pisaca koji uživaju u samoći, ja i nisam baš tip koji će danima samovati i pisati. Previše volim biti s ljudima", kaže dodajući da se ne smatra zvijezdom.
"Pogotovo u maloj državi poput Švedske biti hit u poeziji ne znači previše. Kolege i ja se zezamo da je to biznis za tvoju ožalošćenu rodbinu i prijatelje. Ipak, privilegija je pisati i prevoditi, imati platformu da se izraziš. Zbog toga sam neizmjerno sretna", kaže Athena čija je “Bijela suita” u Švedskoj doživjela dvije adaptacije, u obliku radiodrame i kazališne predstave.
Uskoro joj treba izaći još jedna zbirka pjesama, “Trado”, napisana u suradnji s rumunjskom pjesnikinjom Svetlanom Carstean.
