Ako spadate među one koji u posljednjih godinu i pol, koliko već Europa stoji ukočena pred virusom COVID-19, ni jednom nisu ostali zatečeni nečim što su čuli od osobe za koju su vjerovali da je razumna i da, sasvim sigurno, ne misli kako sva pamet svijeta i, naravno, konačna, jedina istina, ne stanuje na društvenim mrežama, onda ovo nije tekst za vas, a nije, iako bi trebalo biti suprotno, niti knjiga Velimira Grgića “Teorije zavjere 21. stoljeća” u izdanju Media bara. Ili, autorovim riječima rečeno: “Negdje putem, od dobre internetske zajebancije i marketinški briljantno osmišljenog biznisa, stvorile su se i tisuće vjernika koji su, baš kao i na većinu drugih besmislica i nelogičnosti, spremni zažmiriti na jedno ili oba oka pa sa strahopoštovanjem pitati - što ako?”. Desetljeće nakon važne, ali nedovoljno primijećene knjige “Hrvatski gen”, ovaj se novinar, scenarist i producent - i još štošta - suočio, kao i sav pristojan svijet, s pandemijom ljudske 34 35 gluposti čijoj obrambenoj liniji ništa ne mogu ni znanost, ni činjenice, ni ono što bi trebalo biti tako prokleto očito. “U konačnici, čak i da nas žele čipirati injekcijama, neće ići - čipovi su trenutačno preveliki da bi stali u iglu. Čipovi koji se nose ispod kože, s antenama u malim staklenim kapsulama, imaju dimenzije 12x2 mm. Da bi koristili čip, njegov čitač mora biti na udaljenosti od 10 cm do 1 metar, dakle ne možete otvarati vrata s pet metara - niti vas Bill Gates može kontrolirati s druge strane planeta. Ako bi vas i pokušao pratiti, GPS tehnologija koja bi preko satelita slijedila kretanje čovjeka zahtijeva bateriju u tijelu, trenutačno apsolutno preveliku da bi se mogla injekcijom gurnuti ispod kože”, piše Grgić u djelu koje je slobodno mogao nazvati i vodičem kroz povijest ljudskog ne-uma. Dugogodišnji novinar, vješti pisac - on Alexa Jonesa, jednu od ikona kulture antizavjerništva, naziva teksaškim radijskim voditeljem i teškaškim šampionom interneta - te scenarist koji zna kako je dosadna forma najefikasniji ubojica zanimljivog sadržaja, pokušao je otkriti što nam se, zaboga, dešava i kako to odjednom obrazovani, pristojni ljudi govore kao da su progutali veću skupinu psihijatrijskih bolesnika na trajnom bolničkom liječenju.
Koristeći se nizom izvora, od knjiga čiji su autori pokušali slično, preko aktualnih novinskih sadržaja, pa sve do arhivskih tekstova koje samo datum izdavanja razlikuje od budalaština objavljenih prekjučer, Grgić je pokazao i dokazao da najveći protivnik razuma nije tehnološki napredak, nego stagnacija ljudskog roda koji, bez obzira na sve velike izume pojedinaca, jednostavno nije na visini zadatka. Povijest se, pisao je Karl Marx, ponavlja dva puta: jednom kao tragedija - drugi puta kao farsa. Ipak, postoje iznimke u kojima se i tragedija i farsa dešavaju združeno pa tako u svakom stoljeću po jednom: “Utakmice su se - u doba kad nije bilo TV prijenosa - igrale na praznim stadionima, a procvala je i prodaja ‘eliksira’, prevarantskih ‘lijekova’, kao i praksa ispijanja alkohola koji ‘ubija gripu’. Obveza nošenja maski podijelila je ljude, a posebno su bili ljuti u Kaliforniji. San Francisco je 1918. prvi ujedinio bijes u organizaciju Anti-Mask League, posvećenu borbi protiv uredbe o obveznom nošenju maski u gradu. Udružili su se liječnici, građani i aktivisti, složni da je obaveza prekrivanja lica protuustavna i protivna svim principima slobodnog društva. Uredba o maskama ukinuta je u veljači 1919., a sve do tada nenošenje maske kažnjavalo se s globom od pet do deset dolara, doniranih Crvenom križu... San Francisco je u konačnici imao 45.000 zaraženih i 3000 mrtvih. Stotinjak godina poslije debate o učinkovitosti maski, kao i prosvjedi pojedinaca koji je odbijaju nositi, ponavljaju se i s COVID-om“. Zavodljivo je i olakšavajuće okriviti tehnologiju zbog toga što, parafrazirajući američkoga glumca Willa Smitha, nitko više nije glup privatno, nego ima i prostora i vremena da manjak znanja kompenzira viškom klikanja, samo što to, na žalost našega roda, nije točno.
Grgić, uz ostalo, u “Teorijama zavjere 21. stoljeća” podsjeća na tekst iz posljednjeg dana jedna jako davne godine i stoljeća u kojem Facebook nije postojao niti u znanstvenoj fantastici: “Europsko izdanje novina New York Herald 31. siječnja 1890. godine objavljuje tekst koji sumnju baca na struju, tj. upućuje na potencijalnu povezanost električne rasvjete i globalne pandemije. Veza je očita - bolest je najsnažnije udarila u gradovima gdje najviše koriste žarulje. Nikom nije palo na pamet da gustoća naseljenosti velikih i osvijetljenih gradova može imati nešto s time”. Ne treba, dakle, kriviti društvene mreže za to što se količina gluposti nije uvećala, ali jest raširila, nego migrante iz Štulićeve pjesme o rijetkom i, što je gore, krivom čitanju. “Fascinantno je da čak 65 posto antivakserskog sadržaja na Facebooku i Twitteru dolazi od samo 12 osoba, influencera, kao što su osteopatski liječnik i web poduzetnik Joseph Mercola, osteopatska liječnica i autorica niza knjiga protiv cijepljenja Sherri Tenpenny ili osteopatski liječnik Rashid Buttarm, uvjeren da je COVID-19 rezultat kombinacije 5G mreže i chemtrailsa, štetnih tragova koje zrakoplovi ostavljaju na nebu”, piše Grgić. Nije, da ne bude zabune, ovaj autor potrošio 250 stranica da bi u gotovo 30 poglavlja pokazao kako svaka zarazna bolest nema isti uzrok, ali ima iste obrasce ponašanja. On se, osim COVID-om i pratećim simptomima pregorenih osigurača u glavama, bavio i QAnonom, Trumpom, vjerovanjem da su ptice zapravo špijuni, Putinom, treniranjem mačaka da prisluškuju dužnosnike iz Kremlja, promoviranjem pušenja kao sredstva za ubrzavanje metabolizma, jačanje imuniteta i očuvanja zdravlja zubi, ma hrpom navodnih istraživanja među čijim autorima “nitko nije svjestan da ne otkriva nikakvu priču - naprotiv, sami stvaraju priču od nasumičnih podataka”. Nisu, međutim, sve silne i izmišljene urote tek plod dokonih umova i manjka želje za znanjem jer su, piše Grgić, “na kraju dana grandiozne teorije zavjera zapravo savršeni bijeg od odgovornosti. Korupcija, ozbiljni kriminal, klijentelizam i nepotizam postoje svuda oko nas, štoviše, toliko blizu svakome od nas da bi riskantni, aktivistički pothvati organiziranih pojedinaca jedini mogli obrisati sjaj od janjetine na podbradcima parazita koji razaraju državu i društvo na svim razinama, od općinskih i županijskih do državnih i međudržavnih. Ali tko će se s time zajebavati? Lakše je čamiti na društvenim mrežama čitajući o apokalipsi, tajnim društvima, reptilima i hologramima. Tako možemo njegovati teorije zavjere 21. stoljeća, taj ugodni osjećaj da sudjelujemo u borbi protiv nepravde, mijenjajući svijet s jednom rukom u čipsu, a drugom na mišu i YouTube ikoni za play”. Tako su, eto, svi zatečeni nečim što su čuli od osobe za koju su vjerovali da je razumna i da, sasvim sigurno, ne misli kako sva pamet svijet i, naravno, konačna, jedina istina, ne stanuje na društvenim mrežama, dobili ukoričene argumente i potvrdu da nisu rođeni u dobu u kojem razum kopni, ali i još nešto, uputu kako učiti od neprijatelja činjenica, pa ako zatreba i “izgraditi novu generaciju ‘armije digitalnih vojnika’, spremnih ginuti na oltaru” znanosti.
