Pavličić je za scenografiju odabrao Vukovar svoje mladosti, grad Dunava i Vuke, prirode koja se uvlači u kancelarije i kuće umotane u miris narančine kore na peći
Profesor Pavličić već se jako dugo nikome ne treba pravdati, pojašnjavati i raščlanjivati. Osim samome sebi, odnosno baš svakom svome čitatelju, kako je učinio i u svome novom romanu, “Krležin imenjak”. Na dvjestotinjak stranica pitkog, slojevitog štiva Pavao Pavličić donosi priču o vremenu koje su mnogi već zaboravili, ili ga nisu ni poznavali, o vremenu u kojem su skriveni poljupci, ali i i riječi tiskane u skrivanim tiskovinama bili moćniji od mnogih današnjih paranoja.
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
