Pljačkao je banke, švercao drogu, pa postao pisac...

Koliko je iskustvo presudno za dobru književnost? Mnogi su dokazivali da nije uopće. Karl May je, recimo, jedan od njih. Utabao je povijest vesterna iz samog srca Njemačke. Ali činjenica jest da je lov na iskustva mnogima donio solidne trofeje. Hemingway i Orwell proživjeli su Španjolski građanski rat pa ga za sobom dovukli pred pisaću mašinu. Oliver Stone otišao je ratovati u Vijetnam u nadi da će se iz toga, između ostalog, izroditi roman. Na kraju su se rodili filmovi. Hunter S. Thompson živio je luđe nego što je pisao. Philip K. Dick se gubio između stvarnosti i halucinacije, a tako je i pisao. Stranice Bukowskog imaju teški miris ustajalog alkohola.
Gregory David Roberts ne piše baš tako dobro kao ostali. Stranice mu mirišu po tikka masali. Zabavan je kad pripovijeda, ali i pomalo plitak kad pokušava biti dubok. No da mu se oprostiti, kao i to što je nezaustavljivi skriboman koji je svoj prvi roman “Shantaram” rastegao na čak 936 stranica sitnog fonta. “Shantaram” je bio jedan od boljih načina za ubijanje vremena u zatvoru. Roberts je od ozloglašenog kriminalca i bjegunca već s prvim romanom evoluirao u cijenjenog pisca, ali to mu nije bilo dovoljno da odganja demone koji su ga strpali iza rešetaka. Potegao je najveće oružje, ono uvijek dostupno svakom zapadnjaku koji s krizom identiteta završi u zemlji gurua i svetih krava - duhovnost. Krajem 2021. svoju duhovnu transformaciju objasnit će nam detaljno u novoj knjizi “The Spiritual Path”, koju najavljuje kao “knjigu o duhovnim pitanjima koju sam očajnički želio kao mladić”. Danas 69-godišnjak s dugim stažem na terenu orijentalne ezoterije, Roberts poručuje: “Spoznaj sebe, vladaj sobom, budi ti”. Za inspo-Instagram i majice kao stvoreno, a takav je i duh duhovnih uvida njegove književnosti, s time da ih uglavnom zasjeni vrhunska sposobnost gotovo pa žanrovskog pripovijedanja, smisao za napetost, atmosferu, likove... Čekajući novu knjigu najavljenu za prosinac, nedavno smo dobili na hrvatskom jeziku dostupan duboki uvid u njegovo “staro ja”. U Robertsa prije velikog osmijeha i još veće crvene crte na čelu. Dane koje je proveo kao namrgođeni nabildani brkati bajker s najluđom fudbalerkom viđenom na asfaltu. Osobno se nazvao “najnesposobnijim kriminalcem na svijetu”, iako je bio dovoljno sposoban pobjeći iz zatvora i stvoriti novi identitet u Indiji, živeći ga gotovo deset godina. U rodnoj Australiji se navukao na heroin, počinio niz oružanih pljački, pa zaglavio u zatvoru Pentridge, kaznionici u Coburgu, predgrađu Melbournea. Pentridge je primao najgore od najgorih, sve od 1851., pa do zatvaranja 1997. godine. U njemu su trunuli okorjeli australski problemi, poput serijskog ubojice Petera Dupasa, ganstera Squizzy Taylora ili silovatelja Raya Mooneya, koji je iza rešetaka stekao diplomu, a po izlasku također postao ugledan pisac, prije svega kazališne predstave o svojim zatvorskim iskustvima. Roberts je “samo” pljačkao banke. Zbrisao je 1980., ne samo iz zatvora, nego i iz države. Sletio je u Indiju s lažnim dokumentima i počeo novi život u Dharaviju, dijelu Mumbaija. Nije trebalo dugo da se i u Indiji uvalja u kriminalno podzemlje. Upleo se u mrežu krivotvoritelja dokumenata, prije svega putovnica. Na kraju balade su ga ipak uhitili i vratili u Australiju. Ovoga su se puta pobrinuli da ne pobjegne. Zatvoren je u samicu, gdje se posvetio razmišljanju. Ono je dovelo do prvih rečenica, a kad ih je uspio istresti na papir, nastao je “Shantaram”. Tako nekako glasi kratka verzija priče. Dulja je prostrta na gotovo 1000 stranica romana koji je netko jako dobro opisao kao “neurednu i pretjeranu, ali neodoljivu” priču o simpatičnom gubitniku i njegovu preživljavanju u svijetu kojem ni sam ne zna kako pripadati, iako daje sve od sebe da ga shvati, koliko i samoga sebe. Odabire opasniji način, koji ga nekim čudom dovodi do impresivne životne putanje - od ilegalca i zatvorenog luzera postaje autor svjetskog bestselera. Čak tri godine proveo je na turneji promovirajući svoje životno djelo u 15 zemalja.