Projekt “Poetske konzultacije” osmišljen je tijekom pandemije u Parizu. Kreirao ga je Emmanuel Demarcy-Mota, ravnatelj pariškog Théâtre de la Ville i na samom početku realizirao s glumcima toga kazališta. Započeo je u vrijeme prvog lockdowna, kad je 200 francuskih i međunarodnih umjetnika s nekoliko znanstvenika okupljeno oko Demarcy-Motava projekta, prvo na telefonu, a potom u javnim prostorima bolnica, škola, sveučilišta i društvenih centara nudilo poetske konzultacije. Ideja je bila pokrenuti projekt koji bi pomogao u borbi protiv izolacije, ali istodobno i očuvao aktivnosti umjetnika tijekom prvog zatvaranja, odnosno osigurati umjetnicima neki posao i zadržati na bilo koji način kontakt s publikom. U međuvremenu projekt je obišao nekoliko kontinenata, evoluirao u različitim oblicima, no uvijek je ostao besplatan za javnost.
Što su poetske konzultacije? Individualni razgovor s umjetnicima koji djeluje poput umjetničke psihoterapije. Uvijek započinje jednostavnim pitanjem - kako si?, dok se odgovor na cijelu listu pitanja na kraju razgovora iznalazi u poeziji, glazbi ili plesu, a odabire ga umjetnik dajući sugovorniku na kraju seanse poetski recept koji čita ili izvodi na telefonu, na ulici, u javnim parkovima grada, gdje god je to moguće. Do sada je 25.000 ljudi iz cijeloga svijeta sudjelovalo u poetskim konzultacijama, a partneri u tom projektu bile su institucije iz europskih zemalja (Francuske, Italije, Rumunjske, Albanije, Njemačke, Mađarske, Grčke, Španjolske, Engleske, Portugala i Rusije), Azije i deset afričkih zemalja. Tijekom pandemije poetske konzultacije su se vodile čak na 22 jezika u najrazličitijim mogućim prostorima.
U prvim danima zdravstvene krize, u ožujku 2020., kad je projekt i nastao, upravo zbog lockdowna bilo je nemoguće izvoditi bilo kakve umjetničke akcije, pa ni razgovarati uživo, stoga su pokrenute konzultacije preko telefona. Bilo je potrebno samo se registrirati preko kazališnog weba i umjetnici su nazivali u dogovoreno vrijeme sve one koji su se prijavili. Tako je u vrijeme globalne izolacije uspostavljena direktna umjetnička veza od Sydneyja do New Delhija, od Beiruta do Dakara, Taipeija, Chicaga, Bogote... Ubrzo je projekt postao iznimno uspješan, a tijekom prvog lockdowna stotinjak ljudi bilo je zvano svaki dan. Više od tisuću pjesama dijelilo je 120 glumaca dnevno s druge strane telefonske linije, nakon 20-minutnog razgovora. Međunarodni ansambl koji je tad “djelovao telefonski” nazvan je Imaginarnom grupom (La Troupe de l’Imaginaire), a na kraju lockdowna sačinjavalo ga je 208 umjetnika, i to različitog umjetničkog backgrounda.
Martin E. Segal kazališni centar koji djeluje pri newyorškom gradskom sveučilištu, odnosno njegovu kazališnom odjelu, dodijelio je početkom godine nagrade pod nazivom Građanski angažman u umjetnosti za one pojedince ili skupine sa značajnim umjetničkim dostignućima tijekom COVID-19. Izdvojili su njihov iznimni doprinos građanskom društvu kroz utjecaj na suvremeno kazalište i nazvali su ih agentima u izazovnim godinama 2020. i 2021. Nagrađeni umjetnici, svatko iz svoje perspektive, osmislili su nove teatarske forme kojima su se suprotstavili vremenu zatvaranja i zaustavljanja kazališnoga govora. U većini slučajeva bile su to forme koje su podrazumijevale društveni angažman te kazalište nakon duge društvene apstinencije vratile u poziciju angažiranosti koja nije nužno bila i politička. Emmanuel Demarcy-Mota i pariški Théâtre de la Ville bili su tad nagrađeni za projekt Poetske konzultacije.
I sama sam participirala u tom projektu prije nekoliko tjedana, dok sam boravila u Firenzi kao sudionik konferencije o izgradnji, točnije očuvanju teatra u 21. stoljeću. Ispred Muzeja nove umjetnosti izabrala sam stol za kojim je u liječničkoj kuti sjedio grčki glumac i upustila se s njim u razgovor. Odgovarala sam na brojna pitanja, na početku ona koja su otkrivala tko sam i čime se bavim, a nakon faze upoznavanja nizala su se pitanja o mom trenutačnom stanju, ali i razgovor s partnerom preko puta stola o najrazličitijim temama proizašlim iz razgovora. Naposljetku mi je izrecitirao pjesmu afroameričke pjesnikinje Audrey Lorde, koja govori o borbi žene crne boje kože za svoja prava, u društvu nesenzibiliziranom za sve koji se bilo čime razlikuju od sigurne većine onih koji vladaju. Naposljetku mi je ispisao i recept u kojem stoji da pjesmu pročitam kad god se budem osjećala ili depresivno ili ogorčeno jer - pomaže.
Odlučili smo poetske konzultacije predstaviti i kod nas i biti jedno od brojnih svjetskih kazališta i institucija koji ovim projektom pomažu ljudima sad već u doba postpandemije. Uz pomoć tima umjetnika iz Théâtre de la Ville, već ćemo sljedeći tjedan u sklopu Ljetnih večeri HNK predstaviti projekt u kojem će s druge strane stola sjediti naši glumci, baletni i operni umjetnici. U interaktivnom susretu između građana i umjetnika otvarat će se prostori za nove kreativne odnose koji, koliko god se ne činili umjetnički, nego prvenstveno terapeutski, svjedoče prije svega o snazi umjetnosti koja uspijeva pomoći i u najkriznijim situacijama.
I sami smo u “doba zatvaranja” osmišljavali terapeutske projekte kako bismo olakšali građanima Zagreba vrijeme krajnje izolacije u kojemu su bili lišeni kazališta. Projekt HNK u vašem kvartu započeo je s glazbenim događajima 4. svibnja 2020., još tijekom prvog lockdowna, darujući sugrađanima, koji su osim pandemije bili suočeni i s posljedicama potresa, najpoznatije arije svjetskih opera u izvedbi članova ansambla Opere zagrebačkog HNK te im pružio mogućnost da sa svojih prozora, balkona ili na trgovima i u parkovima uživaju u izvedbama, odnosno u direktnom susretu s umjetnicima. Tako je HNK u Zagrebu, do ponovnog otvaranja kazališta, uspio održati uspješnu komunikaciju sa svojim gledateljima, i to gledateljima različitih generacija, čak i onima koji nikad nisu bili do tada u kazalištu te koji će slušajući operne arije u svojem kvartu osjetiti dah atmosfere svojstvene kazališnoj dvorani zagrebačkog Hrvatskoga narodnog kazališta. Program se odvijao na Zrinjevcu, na platou Mamutice u Travnom, u Martićevoj ulici kraj Bookse, na Vrbanima, u Parku dr. Franje Tuđmana, Parku Stara Trešnjevka, na Ribnjaku i u Maksimiru. Ciklus je završen svečanim koncertom pred zgradom HNK povodom Dana državnosti, a potom smo “izgradili” pozornice ispred zgrade Kazališta i s bočne strane za baletne izvedbe te organizirali program Ljetne večeri HNK u kojemu su sudjelovali baletni, operni i dramski umjetnici, izvodeći dijelove iz klasičnog i suvremenog baleta, operne arije, kao i recitacije domaće i svjetske poezije.
Pokrenuli smo u svibnju 2021. godine Festival Ljetne večeri upravo s istom željom kao i francuski umjetnici da se povežemo s gledateljima i omogućimo našim umjetnicima u doba kazališnog zatvaranja da nastave svoje umjetničko djelovanje. Najpriznatiji i najpoznatiji umjetnici zagrebačkog nacionalnog kazališta: solisti, zboristi, glazbenici iz orkestra, baletni umjetnici, glumci..., pokazali su da se vrhunski dometi mogu ostvariti na otvorenom, s velikom željom da uspostave kontakt s građanima i izvan okvira pozornice. Tijekom svibnja, lipnja, srpnja i rujna 2021. godine HNK u Zagrebu je održao niz programa na otvorenom - Balet u predvečerje, Večeri suvremene hrvatske poezije te ciklus slavenske poezije, izvedbe najpoznatijih svjetskih arija, kao i skraćene verzije poznatih opera u suradnji s Muzičkom akademijom u Zagrebu, kao i na zatvaranju spektakularni koncert kao hommage Arsenu Dediću. I ove godine, već krajem svibnja, otvorili smo baletnu pozornicu na travnjaku sa zapadne strane kazališta i okupili u prve dvije večeri stotine gledatelja - od onih najmlađih koji plešu s balerinama do naših najstarijih sugrađana. Program se nastavlja sve do početka srpnja.
U postpandemijsko vrijeme pitanje odnosa s publikom postavlja se sveobuhvatnije i na drukčijim osnovama. Ako se pandemija u psihologiji tumači pojmovima katastrofe, i to prirodne katastrofa od koje se nužno treba oporaviti, proizlazi da razdoblje kroz koje smo prošli nije razdoblje krize, odnosno prolazne slabosti, nego katastrofe za koju treba naći mehanizme kako je popraviti. S pitanjem štete koju je pandemija ostavila u kulturi, europska se kazališta suočavaju mnogo akutnije nego HNK u Zagrebu koje nije imalo značajnije prekide aktivnosti i uspjelo zadržati svoju publiku. No nije izvjesno da će pandemija COVID-19 završiti u dogledno vrijeme ili da se neće pojaviti u nekom drukčijem obliku. Čak i da se život vrati u približno iste okvire kao ranije, radne i društvene navike ljudi toliko su se promijenile i prilagodile novoj situaciji da su se jednako tako izmijenila i očekivanja od kulturne ponude, kao i oblici u kojima ih mogu/žele konzumirati.
Današnje ponovno otvaranje društvenog života ne bi trebalo zamagliti veličinu promjena kroz koje smo upravo prošli ili smo možda prošli tek jednu etapu dugoročnije promjene. U definiranju novog ili barem različitog kazališnog pristupa ne treba zaboraviti da je kazalište u ovom vremenu afirmiralo iznova svoju terapeutsku funkciju, stoga treba i iskoristiti potencijal drukčijeg zanimanja za kazalište i drukčije ponude. Budući da nas pandemijsko iskustvo uči kako publika s velikim entuzijazmom prihvaća participativnost, treba im ponuditi nove inovativne forme, tehnološko fleksibilne, u kojima gledatelji nisu pasivni promatrači, nego interaktivno u njima sudjeluju. Poetske konzultacije sigurno su jedan od tih projekata.
